• SINAGOGA "ILONA VAJS"
    Illona Weiss Synagogue
  • MULTIMEDIJALNA SALA
    Conference room
  • JEVREJSKI KULTURNI CENTAR "ARIE LIVNE"
    Jewish Cultural Center "Arie Livne"
Cvijeta Arsenić

Cvijeta Arsenić

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

U JKC „Arie Livne“ je 21.12.2015.godine organizovana podjela novogodišnjih paketića za djecu sa poteškoćama i Daun sindromom iz Djećijeg edukativnog centra „Svijetlice“ i djecu sa autizmom iz Udruženja „ Djeca svjetlosti“.
Centar je dodjelu organizovao u saradnji sa Edukativnim kulturnnim centrom IHTUS. Direktor Jevrejskog kulturnog centra „Arie Livne“ Djordje Mikeš je izrazio zadovoljstvo ponovnim druženjem sa mališanima i uputio čestitke za predstojeće praznike. Podsjetimo, kulturna ustanova je u novembru mjesecu ove godine bila pokrovitelj desetodnevne manifestacije kojom je obilježen Medjunarodni dan dječijih prava.
Dolazak Djeda Mraza je bio posebno iznenadjenje za mališane kao i dječija predstava.

  • 10010280_10208118466699859_6935210379056260906_o
  • 1015911_10208118485780336_4039191226689445893_o
  • 10258423_10208118501660733_4567973162511349492_o
  • 1039710_10208118491260473_5637196788523113995_o
  • 1052966_10208118461139720_4339998147628718994_o
  • 1075458_10208118471019967_3657962301688783582_o
  • 1398809_10208118537141620_8366414601288851801_o
  • 1412658_10208118486540355_2327311991195657240_o
  • 1496217_10208118489620432_2116702805458057663_o
  • 1780960_10208118502340750_1233784563743647329_o
  • 1799016_10208118534941565_367486882186540282_o
  • 1933400_10208118533341525_8534796875954427956_o
  • 1979908_10208118534381551_7968443005117103391_o
  • 701997_10208118516221097_684876457200320576_o
  • 882443_10208118514141045_2020962740769404159_o
  • 893508_10208118511980991_3712335793301992429_o
  • 901849_10208118508380901_7521537117965105023_o
  • 903752_10208118496060593_3547146487933714217_o
  • 920698_10208118505300824_1827885531904971536_o
  • 921429_10208118471819987_7692491704562979591_o
  • image-04ff6dceabfebc94d76f3b1e78b7d95ae5711094e1e3bfc4b28dbbe99e1b775d-V
  • image-2f889220f061166410f1d213df3dab7669ab85ca31ed5994c673cc0120ba9fd9-V
  • image-306a1f64482574bb019be0e105f183effe9161d6cf9ff561cfd4957092567b4e-V
  • image-467255865c07d6e3ce3b015816eaa01c78b70e15dcb6bbb337e196554c0ab8c4-V
  • image-4894a75a1470f80dae8cf4a470c3a14f0fe4516ff1266cbcad679e8ac75384af-V
  • image-4b2a71761e51f6376a67197f0c4dfe5d47080c52309bc27dbb046e915f8c9182-V
  • image-588269339194dd99f4bac6b59cb770086eb59e071743e478a3fcbb37b8af4e4c-V
  • image-59d7d933ea060008f0b4e599299cef64c1fc37fb4361d3b47a4688fbcb034247-V
  • image-64088f102ad9b42630648ca75346c03839f9db31bd972884905ad5c2e4062052-V
  • image-6a8484e89b76bb4fc05ca5f159847f3451b18a9508e464dece9686ea6088486d-V
  • image-6ecd13bfc3d6db2ba0191306d2b9cf5a5dafb449cbdc34b6373fa385d8d9f472-V
  • image-750e3d2949dcf4d89670b940e04fe29d10069e161b17d05a75fc78d4ebabc711-V
  • image-8395d8828929dba1c7970e8cfc957e4e16baa8736789df2a60613983e5b0222a-V
  • image-843d1bcb0806a770568d73d86d566f3c5c631263628e97cca516ecf74727084e-V
  • image-907c464c56fd2dec9bd9cc657813842138117efe9feb2a46eca9d6bc5ca0def0-V
  • image-ae56ab0fbf4852482777a63b31afc70e871d942399e600824a75ae0942862535-V
  • image-ccc553aa73e046e4da08c3faeba8b32cd21f31aa650f8e649dd99afe05e6a309-V
  • image-d4fcf257ee5636f550717281a77e23a8aec504d3229a74d5ad0cfa9de02b4703-V
  • image-ea6dff8708f04dd933b4b95b72f36f107a0f919d4c736a165a079ea58e9bbe7d-V
ponedeljak, 21 decembar 2015 17:59

KNJIŽEVNA TRIBINA “ĆOPIĆ, BLIŽNJI PISAC”

Milenko StojicicPovodom jubileja 100 godina od rođenja Branka Ćopića u Jevrejskom kulturnom centru "Arie Livne" u srijedu 23.12.2015. u 19.00 će biti održana književna tribina  "Ćopić, bližnji pisac" na kojoj će književnik Milenko Stojičić iz Banjaluke predstaviti tri antologije posvećene velikanu pisane riječi Branku Ćopiću i njegovom neprolaznom djelu. 

Gosti: Pjesnici iz antologije

Studenti Katedre za kamernu muziku iz klase Timee Hotić, vanrednog profesora Akademije umjetnosti Univerziteta u Banja Luci, Biljane Jašić –Radovanović, vanrednog profesora i asistenta Marije Pilipović održaće koncert u Jevrejskom kulturnom centru “Arie Livne” 17.12. 2015.godine, u 19.00.

Na programu su djela B.Marčela, G.F. Hendla, F. Kalaua, V.A. Mocarta, F. Šuberta te drugih evropskih kompozitora. Studenti će nastupiti u različitim instrumentalnim i vokalno – instrumentalnim ansamblima.

ponedeljak, 07 decembar 2015 11:46

HANUKA - FESTIVAL SVJETLOSTI

Arie Livne
PREDSJEDNIK JEVREJSKE OPŠTINE BANJA LUKA I PREDSJEDNIK JEVREJSKOG KULTURNOG CENTRA ARIE LIVNE UPUTIO ČESTITKU ČLANOVIMA JEVREJSKE ZAJEDNICE U REPUBLICI SRPSKOJ I IZVAN NJE POVODOM JEVREJSKOG PRAZNIKA HANUKA

HANUKA – POBJEDA SVJETLA NAD TAMOM

Šestog decembra Jevreji počinju da slave praznik Hanuku koji se naziva i Festival svjetlosti. Slavi se tokom osam noći koje započinju 25.kisleva po jevrejskom lunarnom kalendaru. Povodom proslave Hanuke se oglasio predsjednik Jevrejskog kulturnog centra Arie Livne koji je uputio čestitke cijeloj jevrejskoj zajednici u Republici Srpskoj, a narodima koji žive u njoj i sire poruku, da je medjusobno poštovanje i uvažavanje religijskih običaja, tradicije, kulturoloških različitosti jedini način na koji može opstati i napredovati društvena zajednica.
“ Na teritoriji današnjeg Izraela je 164. godine p.n.e počela pobuna jevrejskog naroda pod vodjstvom Makabejaca nad vojskom Antioha IV koji je pokušao da helenizuje Jevreje. Jevrejski pobunjenici su uspeli osloboditi Jerusalim i Sveti Hram nakon tri godine grčke vladavine. Hram je tokom borbi bio opljačkan, a ulje u svjetiljkama koje je bilo namijenjeno za njegovo osvjetljenje je prosuto. Samo u jednoj nije. Dogodilo se čudo, pa je ulje u jednoj svjetiljci osvjetljavalo hram osam dana. U spomen tom dogadjaju se pale svjećice osam dana tokom trajanja praznika”, podsjetio je g.Livne na dogadjaje koji su u vezi sa proslavom Hanuke i naglasio da je to praznik kojim se slavi pobjeda svjetla nad tamom, čistoće nad okaljanošću, duhovnog nad materijalnim.

hanukkahSvjećnjak na kom se pale svjećice se zove “hanukija” i ima osam krakova. Običaj je da se prvog dana pali jedna svjećica, a zatim po jedna svakog dana sve do kraja osmodnevne proslave Hanuke. Ovaj narodni običaj je ozakonjen u Talmudu.

Milan DasicU JEVREJSKOM KULTURNOM CENTRU „ARIE LIVNE“ ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE „IZ KOLIJEVKE U JASENOVAC“ AUTORA MILANA DAŠIĆA ČIJA TEMA JE STRADANJE SRPSKOG, JEVREJSKOG I ROMSKOG NARODA U LOGORIMA SMRTI POD VLAŠĆU NDH

ISTORIJA ZAPISUJE, POJEDINAC PAMTI,
DRUŠTVENA ZAJEDNICA PRUŽA PODRŠKU

U Jevrejskom kulturnom centru „Arie Livne“ je 23.11.2015.godine održana promocija knjige „Iz kolijevke u Jasenovac“ autora Milana Dašića, čiji je izdavač Centar za istraživanje rata i ratnih zločina Republike Srpske i Udruženje „Jasenovac-Donja Gradina“. Promociji su prisustvovali predsjednik centra Arie Livne, direktor JKC „Arie Livne“ Djordje Mikeš, istoričar i profesor na Filozofskom fakultetu Željko Vujadinović, književnici Ranko Pavlović, Boro Kapetanović, konzul Republike Srbije u Republici Srpskoj Vladimir Nikolić, pomoćnik ministra za kulturu Republike Srpske Milica Kotur, predsjednik Skupštine grada Banja Luka Budimir Balaban, pjesnikinja Nevena Stošić, dr. Milutin Vučkovac, koji je kao dijete preživio jasenovački logor smrti, te druge zvanice iz javnog i kulturnog života grada i Republike Srpske.

Poznat i banjalučki književnik Boro Kapetanović je kazivanjem stihova iz Poeme o Jasenovcu ganuo prisutne i što je, prema mišljenju prisutnih, bio najbolji uvod u predstavljanje knjige.
Ranko PavlovicRecenzent ovog istorijskog djela i književniik Ranko Pavlović je podsjetio, da je promocija koja je organizovana u Kozarskoj Dubici naišla na veliki odaziv, ali da se, kako reče, napravila jedna mala greška, jer se više govorilo o knjizi i njenom sadržaju, značaju iz svih uglova, a nešto manje o autoru.
„Večeras ću riječ, mišljenje o knjizi prepustiti mojim kolegama, a ja ću se posvetiti autoru Milanu Dašiću. Riječ je o entuzijasti koji je objavio mnogo lijepih i zanimljivih knjiga, koji je izdavač i vlasnik izdavačke agencije koja trenutno „miruje“ čekajući neka bolja vremena. On je autor niza istorijskih manifestacija od velikog značaja za zajednicu u kojoj djeluje. To je čovjek koji je uvijek na mjestima gdje je prisutna knjiga, književna riječ kao što je to slučaj večeras u Jevrejskom kulturnom centru „Arie Livne“. Mogu još reći i to da je knjiga sadržajna, grafički bogato uradjena, ilustrovana, a što ponekad više govori i od same riječi“, rekao je književnik Pavlović.

Predsjednik centra Arie Livne se osvrnuo na period koji je kao pripadnik jevrejskog narod proživio pod nacističkom vlašću u Madjarskoj, podsjetio na stradanje svoje majke u logoru Aušvic, koja je ugušena u gasnim komorama i spaljena, jednog dijela porodice i drugog koji je stradao u jasenovačkom logoru. Gospodin Livne je podsjetio, da je sjećanje, pisana riječ jedan od načina kako da se strahote koje su počinile fašističke snage u Drugom svjetskom ratu ne zaborave, ali da je neophodna podrška nadležnih instititucija.
„Vidio sam svojim očima šta se sve dešavalo i to se ne može opisati ni u jednoj knjizi. Mog prijatelja Milana poznajem godinama. Ja znam kako je bilo teško ovakvu knjigu uraditi, koliko je trebalo vremena, ali i novca. Na žalost, čini mi se da ga za ovakve stvari ima sve manje. Znam, vremena su teška, ali imam pravo, iz moje pozicije koju mi niko više ne može ugroziti, a niti mi ponuditi bolju, da ukažem na izgradnju kompleksa Donja Gradina koji nikako da zaživi. Želio sam i imao dobru volju da se realizuje jedna razmjena nastavnog kadra iz Izraela i Republike Srpske kako bi djeca bila informisana o istorijskim dogadjajima koja se tiču oba naroda. A, jako je važno organizovati školska predavanja, jer se sjećanje na žrtve treba da stalno obnavlja. Vjerujte mi, učinio sam sve da se o ovome o čemu se večeras govori povede razgovor na mjestima koja raspolažu budžetskim sredstvima kako bi potakli realizaciju projekata koji čekaju i previše vremena. No, za sada nam ostaje da mislimo sa tugom, poštovanjem, ljubavlju na one koji su izgubili život“, zaključio je gospodin Livne.
On se osvrnuo i na aktuelna dogadjanja u svijetu koja nimalo ne idu u prilog bezbjednosti čovječanstva te podsjetio da imaju vezu sa jačanjem fašizma i nacizma.
„Nemojte misliti, imajući u vidu dogadjanja u Parizu i na mnogim lokacijama u svijetu, da se Holokaust ne može ponoviti. On se ne mora dogoditi na način na koji su to učinili nacisti, ali može na druge. Nemojte misliti da se u svijetu ne može pojaviti opet neki suludi mozak kao što je bio Adolf Hitler. Zato apelujem na vas, vašu generaciju, cjelokupnu javnost da učini sve da se zločin ponovo ne dogodi“, poruka je predsjednika centra Arie Livne. Podsjetio je na jačanje saradnje kroz Udruženje srpsko-jevrejskog prijateljstva koje se revitalizuje, na čijem ponovnom osnivanju se radi i poželio dobrodošlicu svim ljudima dobre volje u ustanovu koja nosi njegovo ime.

Milan DasicPublicista i izdavač knjige „ Iz kolijevke u Jasenovac“ Milan Dašić je podržao izlaganje predsjednika centra i izrazio žaljenje zbog reakcija u vezi aktivnosti koje su bile preduzete kada je riječ o realizaciji projekata čiji je cilj da se spasi i očuva sjećanje na žrtve genocida počinjenog od strane pripadnika NDH.
„Teško je reći bilo šta posle ovog što je rekao gospodin Arie Livne i Ranko Pavlović. Znate, kada smo organizovali promociju knjige u Domu kulture u Kozarskoj Dubici, on je bio pun, a sutradan je u spomen području Donja Gradina bilo pet hiljada prisutnih i malo njih je znalo pojedinosti vezane za zločine počinjene na tom mjestu. Sledeće godine je na istom mjestu sala bila još posjećenija, Donju Gradinu je obišlo oko sedam hiljada posjetilaca. Potpisana je Povelja o bratimljenju srpskih stratišta, Šumarice iz Kragujevca, Kozara, Šušnjari, Donja Gradina i Jasenovac. Onda je imenovan novi načelnik Kozarske Dubice i ideja o oživljavanju i njegovanju sjećanja na zločine se počela da gasi!?“
Kaže, da ga je na pisanje ove knjige najviše ponukala činjenica da mnoge žrtve nisu nikada pomenute ni u jednom spisu, novinskom članku, knjizi. Predočio je podatak o monstruoznim ubistvima civilnog stanovništva na području Kozarske Dubice, u Drakseniću gdje je pogubljeno 5.500 žene, djece, staraca, nedužnih ljudi. Opisao je kako su preživjeli nakon povlačenja ustaških snaga, iskopali grobnicu u koju su sahranili mrtve, njihove dijelove tijela.
„Jako mi je žao što su promocije knjiga koja govore o stradanju srpskog, jevrejskog, romskog naroda u Drugom svjetskom ratu više propraćene u „Frankfurtskim vestima“ koje se štampaju u Njemačkoj, Americi, Australiji, a malo ili skoro nikako u ovdašnjim medijima. „Frankfurstke vesti“ su u dva navrata cijelu stranicu posvetile knjizi „ Iz kolijevke u Jasenovac“. „Neko bi trebao da počne da vodi računa o tome“, podsjetio je autor Dašić na značaj istorijskih dogadjaja vezanih za Donju Gradinu i Jasenovac.

Istoričar, profesor na Filozofskom fakultetu u Banja Luci i recenzent knjige Željko Vujadinović je stava, da promocije ovakvih publicističkih djela imaju odredjenu težinu za društvenu zajednicu, jer to za nju predstavlja novi zadatak.
„Da li se to nama čini da se mnogo pisalo o Jasenovcu, da je došlo da zasićena teme!? Kao čovjek i istoričar ne mislim tako. Nakon što je socijalistička Jugoslavija zaustavila istraživanje dogadjaja u svjetlu činjenica, koja se tiču logora smrti u vrijeme vladavine NDH, radi bratimljenja naroda, uslijedili su ratni sukobi na tlu bivše SFRJ koji su aktuelizovali ta pitanja. A, pošto su bila neriješena postala su biti teret za novi sistem koji je trebao da se gradi. Ne smije se prelaziti preko krupnih stvari, jer istorija traži odgovore na nova pitanja. Medjutim, istoričari zadnjih godina nekako prelaze preko osnovnog principa koji je moto njihovog rada. On glasi, da se treba makar pokušati, nastojati pisati kako je bilo. Ali, istoričari prestaju da rekonstruišu stvari i počinju da stvaraju istoriju i ona u tom slučaju prestaje da bude nauka. To nije samo trend kod nas već i u svijetu“, poručio je profesor Vujadinović na ulogu istorije i istoričara.
Podsjetio je na značajnu ulogu Udruženja „Jasenovac-Donja Gradina“ ,čiji je član, koje je objavilo zbornik radova vezanih za održane konferencije u Njujorku, Banja Luci i Izraelu posvećenim zločinima u Jasenovcu. Jer, kako reče, 19.432 djece je ubijeno u logoru Jasenovac, a u knjizi čiji je recenzent je o svakom djetetu naveden tačan podatak, na koji način je stradalo, porijeklo. Zbog čega je obnavljanje sjećanja na njihovo stradanje potpuno u skladu sa pravilima istorije, profesionalniošću istoričara, u skladu sa onim što je profesor Vujadinović nazvao- kultura sjećanja.

U ime Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica Republike Srpske se obratio jedan od izdavača knjige, Dušan Pavlović. On je naglasio, da se centar zainteresovao za izdavanje knjige zahvaljujući autoru Milanu Dašiću i uz podršku Udruženja „ Jasenovac –Donja Gradina“. Gospodin Pavlović je naglasio da je stradanje djece, o čemu govori Dašićeva knjiga, bio jedan od presudnih momenata da se centar uključi u projekat.
„U ovom trenutku mi imao podatak da je u proteklom ratu stradalo 800 djece. To je još preliminarni broj i trebaće dosta rada da se dodje do relevantnih podataka. Knjiga Milana Dašića takodje govori o stradanju djece i mi smo odlučili da se angažujemo, da se aktivira ta kultura sjećanja. U suprotnom, može da nam se ponovo nametne problem. Istorija ima svoj tok, ona se ne može cjepkati, jer samo kontinuiranim povezivanjem istorijskih dogadjaja i njihovim relevantnim tumačenjem možemo doći do pravih istina“, zaključio je Pavlović uz napomenu da, svako treba da pamti onoliko koliko može, da to čuva u sjećanjima.

Uslijedio je recital pjesnikinje Nevene Stošić koja je svoju pjesmu posvetila priznatom banjalučkom ljekaru dr. Vučkovcu, koji je kao malo dijete preživio Jasenovac, u njemu izgubio majku, oprostio počinjena zvjerstva, ali ne, kako reče, i zaboravio. Uručene su četiri knjige direktoru Jevrejskog kulturnog centra „Arie Livne“ Djordju Mikešu, ustanovi koja je podržala aktivnosti vezane za promociju knjige, konzulu Republike Srbije Vladimiru Nikoliću koji ne zaboravlja da prisustvuje dogadjajima vezanim za stradanja u Drugom svjetskom ratu i uopšte dogadjajima koji su od važnosti za jačanje veza izmedju Srbije i Republike Srpske, predsjedniku Skupštine grada Banja Luka Budimiru Balabanu. Promocija knjige je završena citiranje odlomaka iz poeme „ Damar jasenovački“ književnika Ranka Pavlovića.

 

  • boro-kapetanovic
  • image-0784e5e25c7be5eb5cbf0946eab5aa9e4388eed928462835810dfbb742b6664a-V
  • image-1b5186585109be9bee8046c9612b63f36ae0d839f0dd7b2551cb9af4333fd019-V
  • image-49dc335ab0ac90e5de2625c85abcbe4bd6a70f8a56ea5189fb6f0d86e2cdf560-V
  • image-8d267fd870fd0aacb65fb09bc5c337b222d8d8e811c708c17606c9d20ed7f3d2-V
  • image-a2c3925eb7649a4a06c661b44f89c342499ccfa101783258b1fdba09009f8b1e-V
  • image-b1293d04167f1d50c8df71742c76e742e7c51434c92e8fcd37bac014af526c76-V
  • image-cee816ba095f0f3d5287545b19ef88531e2faf38fea90519659242ed7fbf1dec-V
  • image-d4454fda4c3bc19bb29c83eb752b14805f81e3351a7332363faee1fc9bd87364-V
  • image-d7d9adb4b912367aa9ea73610fd5e9dc004b7006f8d465e559148b05e5bb3a33-V
  • image-ecddf7ec3b8cf51df8dca2e1658b8485e3b0c8f7a0e502e2927fa8b9c94e4ea7-V
  • milan-dasic
  • promocija-knjige

 

nedelja, 29 novembar 2015 11:51

MEĐUNARODNI DAN DJEČIJIH PRAVA 2015.

mddp1

Ponedeljak, 30.11.2015.

U JEVREJSKOM KULTURNOM CENTRU “ARIE LIVNE” ZAVRŠENA KULTURNA MANIFESTACIJA POSVEĆENA MEDJUNARODNOM DANU DJEČIJIH PRAVA

DJECO, VIDIMO SE IDUĆE GODINE NA ISTOM MJESTU !

Nastupom mladih muzičara iz Instituta za moderno muzičko obrazovanje “Opus Conmusica” Banja Luka je večeras u Jevrejskom kulturnom centru “Arie Livne” zatvorena desetodnevna manifestacija posvećena djeci sa poteškoćama organizovana povodom Medjunarodnog dana dječijih prava. Direktor centra Djordje Mikeš se zahvalio svim učesnicima koji su se zajedno sa Jevrejskim kulturnim centrum “Arie Livne” uključili u organizaciju manifestacije, djeci sa poteškoćama, posjetiocima. “ Neću da budem dosadan govornik već ću samo reći, da ćemo se ponovo vidjeti iduće godine na istom mjestu, jer je naš cilj da manifestacija postane tradicionalna. To je u interesu ove kulturne ustanove, lokalne zajednice u kojoj živimo i šire”, naglasio je direktor centra Mikeš.

Podsjetimo, 20.11. 2015. godine kulturni dogadjaj je svečano otvoren prigodnim programom koji su pripremila djeca iz Centra “Zaštiti me”, Dječijeg edukativnog centra “Svjetlice, izložbom lutki autorke Lidije Šremezer Čuljević i galerijom umjetničkih rukotvorina čiji su kreatori djeca iz Zavoda za fizikalnu medicinu “Dr.Miroslav Zotović” i Udruženja “Djeca svjetlosti” koja je bila prodajnog-humanitarnog karaktera. Svečanom otvaranju su prisustvovale brojne zvanice iz javnog i kulturnog života grada i Republike Srpske, a djeci i prisutnima su se obratili predsjednik centra Arie Livne, podpredsjednik Vlade RS Srebrenka Golić, direktor centra Djordje Mikeš, direktor Dječijeg doma “Rada Vranješević”, koordinator Dječijeg edukativnog centra “Svjetlice” Željka Perišić i drugi predstavnici organizacija i ustanova koje se bave edukacijom i pružanjem pomoći djeci sa poteškoćama.

Zatim je uslijedio nastup mladih umjetnika iz “Opus Conmusica” koji su se publici predstavili tematskim koncertom i koji bio izuzetno posjećen, organizovana pozorišna predstava “Tri praseta” u Dječijem pozorištu Republike Srpske te lutkarska predstava u izvodjenju djece iz Dječijeg studija glume “Roda”.

  • image-0049a9716af77559b6e48aec535145078eabbb05ae09580609b061cca2d94f56-V
  • image-0445665166170ef800e46783b477ba1f8064717b9a940546da5f3bc94eafa10e-V
  • image-37ffebc44d3aadb165f62f03439b6f7d8184eac4980ee45c702cc3793d9bbbf3-V
  • image-4c205bbfcc970e98b544e5f18950b0066d5e525e2e8a823114c377038ff67541-V
  • image-6365dc9fb49a11731751c0a050b39a91c72635a77825382c329a93d6e111cb5c-V
  • image-79697a4283a277b6a1e4eb173ad70b5a7026f462ad598ae0a3a618fccce25a55-V
  • image-86bbd6cfc80afde8e0db17e0d891c109ccbe71b4f32ba73dbbfb8de8145a19fa-V
  • image-9e2b69740a38de8728c4a1f5c479c64942ab13a1c90b9bee4e3efab31483ba6b-V
  • image-acb97d12851eee6b522eb7d9bafb95b1ec908aa65419ed25388d0ad45678abc7-V
  • image-c35339a7146afe567c6941987c29edb792edffdc28f1f5e39db66a9c4ec2e365-V
  • image-c9c1f5779b267c91176a418da66e59df7761cdd186c4dd16f2487d6cedfe608d-V
  • image-d06a14b3443823b7350424c508e1c61937ebc780ab14b096435f0f41fc9b77fd-V
  • image-d2ed25092bd25ce39e4c4e6cd979aa544619bebfa028f3c81ab84135eb90af3e-V
  • image-df4befef202a56028c8a28df9e66fcc18c7fb0962af2baaab6cd481e5d2e36a3-V
  • image-e67d8950f689da01ad8f760e812cfbed0c78eb9bb0d37854600f4a3f963ddb9f-V
  • image-f8f1464cbf1a605b02e0223278e5e7ead7cb8f2113688c6307595f31b81a6de1-V

Četvrtak, 26.11.2015. 

DJEČIJI STUDIO „RODA“ NASTUPIO U JEVREJSKOM KULTURNOM CENTRU „ARIE LIVNE“ POVODOM OBILJEŽAVANJA MEDJUNARODNOG DANA DJEČIJIH PRAVA.

SRETAN ĆEŠ BITI SVIJETE KADA BUDEŠ DIJETE

Medjunarodni dana dječijih prava, desetodnevna manifestacija koju je ove godine organizovao Jevrejski kulturni centar „Arie Livne“ u saradnji organizacijama i ustanovama koje se bave edukacijom i pružanjem pomoći djeci sa poteškoćama, podržao je i Dječiji studio glume „Roda“ iz Banja Luke koji je nastupio 26.11.ove godine. Pod sloganom „ Srećan ćeš biti svijete kada budeš dijete“ su najmladji glumci i glumice uz podršku Nevenke Rodić, koja vodi studio, izveli glumački performans koji je oduševio kako djecu tako i odrasle.

Dječica, koja se kažu najbolje osjećaju kada su na sceni su bila jednoglasna kada je riječ kulturnoj manifestaciji posvećenoj Medjunarodnom danu dječiji prava. „ Sretni smo što smo večeras nastupili u Jevrejskom kulturnom centru „Arie Livne“ i priuštili tračak zadovoljstva djeci sa poteškoćama. Ovo nije prvi put da se družimo sa njima, jer naš studio se često druži sa djecom iz Dječijeg doma „Rada Vranješević“, Centra „Zaštiti me“, sa djecom koja se liječe u Zavodu za fizikalnu medicinu „Dr. Miroslav Zotović“. Iznenadjenje je bilo čuti kako „mali ljudi“ pričaju o velikim stvarima te smo im dali prednost da prvi predoče svoje utiske i što je podržala i Nevenka Rodić koja niz godina uspješno vodi studio.

Članica “Roda”, Nataša Vukadinović ima sedam godina, a glumi od druge godine. “ Večeras je u JKC bilo divno, malo sam imala tremu, pa sam se zbunila, ali je tu uvijek teta Nena da pomogne. Šaljem velike pozdrave djeci sa poteškoćama i želim da se što prije oporave. Mi se sa njima družimo često, nastupamo kod njih i nadam se da im bar na kratko uspijemo da olakšamo trenutke koji znaju biti teški”, ozbiljna je dok razgovara ova sedmogodišnja djevojčica.
Njena drugarica iz ansambla, Matea Žarić (11) nastupa u „Rodi“ od četvrte godine. Kaže da se divno osjećala pred publikom u JKC „Arie Livne“, a njena poruka djeci sa poteškoćama je jasna. „ Želim da im se ispune sve njihove želje, da poručim da sve što ne valja mora proći i da uživaju dok su još djeca koliko to mogu“.
Iste želje i poruku dijeli sa njima i Nadja Davidović koja zna kakve probleme imaju. „ Oni su jednaki kao i mi, koji nemamo zdravstvene probleme, i to treba da znaju“, saopštila nam je mlada glumica.

„Od malena sam volio da idem u pozorište, pa sam tako odlučio da se učlanim u studio „Roda“ gdje je lijepo glumiti, jer smo dobri drugari, nema prepirke, svadje“, prenosi nam utiske Marko Dimitrić o glumačkoj družini koja voli da uveseljava djecu i odrasle. Izrazio je zahvalnost djeci sa poteškoćama na gostoprimstvu koje im pruže kada gostuju u centrima i ustanovama čiji su štićenici ,ali i zadovoljstvo što je Dječiji studio „Roda“ dio kulturnog projekta koji je organizovan u Jevrejskom kulturnom centru“ Arie Livne“povodom Medjunarodnog dana dječijih prava.

O glumici koja je najzaslužnija što je Dječiji studio „Roda“, pa slobodno se može reći, postao kultno dječije pozorište u Banja Luci, ali i šire, Nevenki Rodić se zna da je veliki entuzijasta kada je riječ o radu sa mladim talentima. Da je dobitnica 11 značajnih nagrada za glumačko-animatorske sposobnosti i dvije Povelje za izraziti doprinos u razvoju pozorišne umjetnosti u Republici Srpskoj. Kako reče, za to je pored ljubavi prema pozorištu, glumi uopšte, jedan od presudnih momenata bio taj što se nije odrekla da bude dijete ni u zrelim godinama.

„Ja uvijek kažem da treba biti dijete u duši, ostati dijete dovijeka, jer je to najbolji put da budeš veliki čovjek. Radila sam u Dječijem pozorištu 40 godina, dvije sam godine u penziji, ali i dalje nastupam sa Dječijim studiom „Roda“. Jedna moja profesorica je nedavno prokomentarisala, da najviše voli kod mene to dijete koje je ostalo da živi u meni i koje me pokreće u radu“.

Dječiji studio „Roda“ je, kao što su predočili mladi glumci, čest gost u centrima i ustanovama čiji su štićenici djeca sa poteškoćama.

„Oni nas znaju duže vrijeme. Znate, „Roda“ širi krila ne samo za djecu koja su zdrava već i za djecu sa poteškoćama, invaliditetom čiji je mali svijet ugrožen. Nikada ih nismo zaboravili, kad god je bilo potrebno bili smo pored njih da im uljepšamo dan koliko je to u našoj moći. Da im pomognemo da se socijalizuju. Kada se obilježava Dan grada, 22. april mi ih dovodimo u umjetnički paviljon, u Dom omladine. Evo, večeras smo ovdje, u ovoj prelijepoj ustanovi u koju sam ja ušla i mom prijatelju, direktoru centra Djordju Mikešu jednostavno rekla, „ Ja, ovdje želim da igram!“ I , eto, zaigrali smo na obostrano zadovoljstvo, a imamo i neke dogovore da se ponovo okupimo kada stigne proljeće, da oživimo priču“, ispričala nam je sa osmjehom na licu svoje utiske gospodja Rodić, glumica-lutkar, ili kako je od milošte zovu djeca, teta Nena.

Podsjetila je, da već trećeg decembra imaju zakazan nastup u Srpcu povodom dana posvećenog osobama sa invaliditetom gdje im je domaćin Udruženje gradjana „Izvor“. Kaže da će sa sobom da povedu i djecu iz Zavoda za fizikalnu medicinu „Dr. Miroslav Zotović“, Centra „Zaštiti me“. „ Sve važne datume koji su u kalendaru označeni kao dani posvećeni djeci želim da obilježim prigodnim programom. Hvala upravi centra što su u nama prepoznali partnera u stvaranju boljeg ambijenta za najmladje, ostvarenju njihovih želja, snova, nadanja“, rekla je na kraju razgovora Nevenka Rodić.

  • IMG_20151126_175321
  • IMG_20151126_175335
  • IMG_20151126_175336_1
  • IMG_20151126_175408
  • IMG_20151126_175413
  • IMG_20151126_175431
  • IMG_20151126_175632
  • IMG_20151126_175712

Petak, 20.11.2015.

JEVREJSKI KULTURNI CENTAR “ARIE LIVNE” U SARADNJI SA ORGANIZACIJAMA I USTANOVAMA KOJE SE BAVE EDUKACIJOM DJECE SA POTEŠKOĆAMA OBILJEŽAVA MEĐUNARODNI DAN DJEČIJIH PRAVA

SVAKI DAN U GODINI JE DAN DJEČIJIH PRAVA

Povodom Medjunarodnog dana dječijih prava, u Jevrejskom kulturnom centru “Arie Livne” je 20.11. 2015.godine svečano otvorena manifestacija posvećena djeci sa poteškoćama koja će trajati do tridesetog novembra. Za najmladje su organizovani brojni sadržaji, izložbe, koncerti, pozorišne predstave. Pored učesnika, djece iz Centra “ Zaštiti me”, Dječijeg edukativnog centra “Svjetlice”,koja su pripremila prigodan program, svečanosti su prisustvovali predsjednik centra Arie Livne, podpredsjednik Vlade RS Srebrenka Golić, direktor Jevrejskog kulturnog centra “Arie Livne” Djordje Mikeš, direktor Centra “Zaštiti me” Zorica Vasilić Kuzmanović, direktor Dječijeg doma “Rada Vranješević” Vladimir Kajkut, predstavnik Udruženja “Djeca Svjetlosti” Mirjana Kojić, koordinator Dječijeg edukativnog centra “Svjetlice” Željka Perišić, dr. Dobrila Dragić, specijalista fizikalne medicine u Zavodu za fizikalnu medicinu “Dr. Miroslav Zotović”.

Arie LivnePredsjednik centra Arie Livne je naglasio, da je za njega i kulturnu ustanovu čiji je predsjednik manifestacija jedan izuzetno značajan dogadjaj, jer za društvenu zajednicu nema važnije stvari od djece. “Naša deca su naša budućnost. Veliko mi je zadovoljstvo da smo se okupili u ovom centru povodom obilježavanja Medjunarodnog dana dečijih prava. Ova ustanova ima vise zadataka, ali ovaj večeras, organizacija ovog dogadjaja, je svakako jedan medju najvažnijim. Često naglašavam, da je naš cilj djelovati u duhu ideje humanizma, socijalne pravde, medjusobnog uvažavanja. Nema dobrih i loših nacija već samo postoje dobri i loši ljudi. Ovi ljudi koji su se večeras ovdje okupili ubrajam u dobre ljude, jer da nije tako ne bi večeras krasili ovaj centar. Gledajte ovu ustanovu ubuduće kao vaš dom”, poruka je gospodina Arie Livne upućena i gostima i široj javnosti.

Organizovanje aktivnosti vezanih za podršku djeci i osobama sa poteškoćama prepoznala je Vlada Republike Srpske, a njen podpredsjednik Srebrenka Golić je izrazila zadovoljstvo što je kulturni centar u saradnji sa predstavnicima organizacija koje se bave edukacijom djece sa poteškoćama prepoznao značaj obilježavanja Medjunarodnog dana dječijih prava. “Ja sigurno znam da ova naša djeca znaju koja su njihova prava, ali, mi, odrasli, moramo da se trudimo i radimo na tome da ta prava budu poštovana. Takodje, mi tražimo od djece da imamo dva prava. Jedno da se sa vama igramo i kroz nju utičemo na razvoj vase ličnosti. Drugo pravo je da vas volimo, jer uz ljubav i igru najljepše se raste. Ova djeca, u čijem sam društvu večeras, su zaista posebna, jer ovaj svijet žele da učine ljepšim, humanijim, boljim. To nisu posebna već jedinstvena djeca”. On je podsjetila, da Vlada RS, preko resornih ministarstva, radi na školovanju stručnog kadra neophodnog za edukaciju djece sa poteškoćama, logopeda, psihologa, radnih terapeuta, a u sklopu Medicinskog fakulteta u Foči formirala odjeljenje za školovanje defktologa, deficitarnog kadra neophodnog u procesu rada sa djecom i odraslima kojima je potrebna stručna pomoć u razvoju i radu. “Draga djeco, imate pravo da odrastate u jednoj zdravoj sredini koja će da vas poštuje, voli, sredini bez nasilja, jer samo u takvom okruženju vi možete opstati i postati korisni članovi društva. Čestitam vam Medjunarodni dan dječijih prava, praznik razumjevanja medju djecom”, rekla je na kraju obraćanja podpredsjednik Vlade RS Srebrenka Golić.

Direktor Jevrejskog kulturnog centra Djordje Mikeš se zahvalio saradnicima, Vladi RS, a posebno osobama koje rade sa djecom sa poteškoćama što su u saradnji sa kulturnom ustanovom organizovali manifestaciju. “U ovih nekoliko dana, koliko smo angažovani na projektu, sam se uvjerio koliko ljubavi i strpljenja treba da se ide naprijed. Danas, kada mnogi u svijetu propagiraju nasilje i mržnju, mi, okupljeni ovdje, smo dokazali da su ljubav, razumjevanje, uvažavanje univerzalne kategorije bez kojih bi život svakog čovjeka bio nezamisliv”.

Zorica Vasilic KuzmanovicDirektor Centra “Zaštiti me” Zorica Vasilić Kuzmanović je predočila prisutnima na koji način funkcioniše ustanova, da u okviru nje postoji osnovna škola u kojoj djeca pohadjaju nastavu od prvog do devetog razreda i srednja škola u kojoj se djeca osposobljavaju za zanimanja, zidar-moler, kuvar, krojač, cvjećar-vrtlar, frizer i pekar. “Radimo i gradimo povjerenje na relaciji škola-porodica, učenik-nastavnik-roditelj. Otvoreni smo prema društvenoj sredini i lokalnoj zajednici i saradjujemo sa strukovnim udruženjima i nevladinim organizacijama”, naglasila je Vasilić-Kuzmanović.
Direktor Dječijeg doma “Rada Vranješević” Vladimir Kajkut je rekao, da zaposleni nastoje da štićenicima doma, djeci bez roditeljskog staranja, svaki dan bude dan dječijih prava. “Veliko mi je zadovoljstvo vidjeti osmijeh na licima djece kao što ga vidim večeras, jer je to najveća potvrda našeg rada”, istakao je Kajkut.

Mirjana KojicUdruženje za pomoć djeci sa autizmom “Djeca svjetlosti” okuplja porodice koje imaju člana sa problemom autizma. Ustanova pomaže ne samo porodicama iz Banja Luke već i okoline, a aktivnosti je proširila i na cijelu Republiku Srpsku. Njen predstavnik, gospodja Mirjana Kojić je istakla značaj angažmana ustanove u osnivanju prvog dnevnog centra za pomoć odraslim osobama sa autizmom u Bjeljini i što je prvi takav centar u Republici Srpskoj. “ Mi radimo, ali nailazimo i na poteškoće kao što je angažovanje asistenata. No, nadamo se da će nadležni svakako imati sluha da ih zajednički prevazidjemo”, i preporučila prisutnima da pogledaju izložbu radova štićenika ustanove “Djeca svjetlosti”.

Koordinator Dječijeg edukativnog centra “Svjetlice” Željka Perišić je ne samo osoba koja je angažovana kao stručnjak već je i roditelj djeteta sa poteškoćama zbog čega, kako kaže, je svaki dan u godini dan u kom se ona, a i drugi roditelji, bore za prava djece. “ Velika mi je cast što je ovaj kulturni centar prepoznao “Svjetlice” kao svog partnera. Ovaj dan je označen kao jedan kada se podsjećamo na prava djece sa poteškoćama, a za nas, roditelje takve djece, je takvih 365 dana u godini i molim vas da to ne zaboravite”. Gospodja Perišić je predočila, da “Svjetlice” rade na promovisanju različitosti, podizanju svijesti, predočavanju mogućnosti djece sa poteškoćama i da je od prije četiri godine organizacija u program svog djelovanja uvrstila rad sa djecom sa Daun sindromom. .”Nadam se da će “Svjetlice” zajedno sa djecom iz Centra “Zaštiti me” večeras da pomjere granice i da cemo se češće da srećemo na ovom mjestu”.

Doktor Dobrinka Dragić, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije u Zavodu za fizikalnu medicinu „Dr. Miroslav Zotović” je istakla značaj ove respektabilne ustanove u pružanju pomoći djeci sa poteškoćama. “Većinu djece i njihove roditelje koji su večeras ovdje ja i moji saradnici poznajemo. Na našem odjeljenu se liječe djeca od rodjenja do punoljetstva sa različitim poteškoćama i problemima. Jedini način da uspijemo u ovom nimalo lakom zadatku jeste timski rad. Moramo posmatrati dijete kao cjelinu, a da bi to mogli moramo raditi zajedno, učiti zajedno, prepoznavati mogućnosti, razvijati mogućnosti”.

GLUMA, IGROKAZ, PLES, OSMIJEH – DJECA SA POTEŠKOĆAMA POMJERAJU GRANICE
Djeca sa poteškoćama iz Dječijeg edukativnog centra “Svjetlice” i Centra “Zaštiti me” su osvojili srca prisutnih programom koji su pripremili. Uz plesnu koreografiju, Suzana Vujasin (10) je izvela pjesmu “San dok ljubi me”, autora Mladena Matovića koja je 2006. godine pobijedila na Djurdjevdanskom festivalu. Zatim su uslijedile tri recitacije pod nazivom „ Unikati“, „Htjela bih da pitam“ i „Četiri najvažnije riječi“ te plesna tačka „Žaliću se“ u izvodjenju najmladjih članova Centra „Zaštiti me“. Interesantan je bio igrokaz nazvan „Dobri susjedi“, a posebno muzička predstava „ Ljubav može sve“, autora Mladena Matovića koju je poklonio djeci sa poteškoćama „Svjetlice“. Za kraj svečanog otvaranja prikazan je spot čiji su akteri djeca iz centra „Svjetlice“, uradjen u oktobru 2014.godine u saradnji sa RTRS, mjesec u kom se u svijetu organizuju manifestacije te druge aktivnosti čiji je cilj podizanje svijesti o osobama sa Daun sindromom. U spotu djeca izvode popularni svjetski hit „Happy“koji je do sada snimljen u više desetina verzija.
  • 20151120_201659
  • 20151120_201800
  • IMG_20151119_165745
  • IMG_20151119_165752
  • IMG_20151120_002437
  • IMG_20151120_191010
  • IMG_20151120_191037
  • IMG_20151120_191101
  • IMG_20151120_191112
  • IMG_20151120_191128
  • IMG_20151120_194020
  • IMG_20151120_195410
  • IMG_20151120_195827
  • image-c4d622f2d34cbdafae05d62625d03c271b56e8d33d55deeda8d21b4935ad6468-V
Lidija Sremzer CuljevicIzložba lutaka od tekstila, autorke Lidije Šremzer Čuljević i izložba radova čiji su kreatori djeca sa poteškoćama će posjetioci moći pogledati u prostorijama Jevrejskog kulturnog centra „Arie Livne“ sve do 30.11. kada je predvidjeno zatvaranje manifestacije. Izložba je prodajno-humanitarnog karaktera.

  • 1
  • 10
  • 11
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9

 

 

ponedeljak, 16 novembar 2015 10:22

Perpetuum mobile

AKTIVISTI NVO “PERPETUUM MOBILE” IZ BANJA LUKE
POSJETILI JEVREJSKI KULTURNI CENTAR “ ARIE LIVNE”

Krajem oktobra mjeseca ove godine je u Banja Luci organizovana Svečana ceremonija dodjele diploma 9. generacije polaznika „Akademije za političke lidere/liderke BiH 2015.godine“ pod pokroviteljstvom Centra za razvoj mladih i zajednice Banja Luka „Perpetuum mobile“. Cilj ove nevladine organizacije je uključiti što više omladine i gradjanstva u kreiranju tolerantnog i pravednog društva kroz liderstvo, inovaciju, istraživanje i praksu.
Članovi organizacije su edukovani i kvalifikovani kadrovi koji su i na nivou BiH i u regionu obavili preko 2000 treninga. Zainteresovani su pružiti podršku interesnim grupama i pojedinicima u lokalnim zajedicima te uključiti predstavnike entitetskih vlasti i zajedničkih organa BiH.
Predstavnici i aktivisti NVO „Perpetuum mobile“ su bili gosti Jevrejskog kulturnog centra „Arie Livne“ gdje je direktor centra Djordje Mikeš održao predavanje o istoriji jevrejskog naroda te ukratko pojasnio osnove na kojima počiva judaizam. Mladi su imali priliku da vide simbole judaističke religije te posjetili sinagogu „Ilona Vajs“.

  • perpetuum_mobile_1
  • perpetuum_mobile_2
  • perpetuum_mobile_3
  • perpetuum_mobile_4
subota, 07 novembar 2015 13:07

Atila i Jelena

atila jelenaPrema istorijskim podacima, Sefardi su Jevreji prognani iz Španije i Portugalije oko 1492.godine. Raseljeni na sve četiri strane svijeta, medju ono malo stvari koje su ponijeli sa sobom se nalazila i njihova kultura protkana melodičnim jezikom, nostalgičnim romansama koje su govorile o krajevima u kojima su odrastali i koje su morali napustiti iz istorijskih i drugih razloga. U Madridu danas postoji Sefardska kuća Izrael (Casa Sefard Israel) čiji je cilj očuvanje sefardske kulturne baštine kao nerazdvojivog dijela španske kulture, jer sefardska kultura, religija, tradicija, običaji, jezik se izdvajaju svojom autentičnošću. Dva multitalentovana umjetnika iz Mostara, Atila Aksoj i Jelena Milušić svakako pripadaju onoj vrsti umjetnika koji su prepoznali koloritnost sefardske kulture, umjetnosti, prvenstveno muzike. Njihovi koncerti su izuzetno atraktivni, emotivno „obojeni“, posebni. Takav je bio i nastup u Jevrejskom kulturnom centru gdje su ove godine bili gosti kulturne manifestacije „Dani Izraela i jevrejske kulture.“

 

SEFARDSKA RAPSODIJA

Za Atilu Aksoja, rodjenog Mostarca, kritičari kažu da je jedan od umjetnika koji poslednjih godina ima značajan uticaj na bosansko-hercegovačku muzičku scenu. Multinstrumentalista, muzički producent, kompozitor, inžinjer zvuka...

atilaMnogo ste toga nabrojali, pa će, valjda biti i da je tako. Znate, sve je to vezano za to sta i kako se čovjek osjeća. Ja ne radim, barem se trudim da ne radim stvari koje ne volim. Da, kažu za mene da sam multiinstrumentalista, ali ja sam samouki muzičar ma kako to vama zvučalo. Nisam pohadjao posebne muzičke škole. Naprosto, imao sam toliko hrabrosti da počnem ekperimentirati sa različitim instrumentima. Ono što želim reći je, da čovjek ne treba da bude virtuoz na nekom instrumentu da bi dočarao neku atmosferu.

Medju nabrojanim amfinitetima se jedan izdvaja kao poseban, a to je ljubav prema sefardskoj muzici. Osnivate duo „Arkul“ zajedno sa akademskim slikarem i kiparem Vladimirom Mićkovićem. Kako je nastao duo i od kuda naziv „Arkul“?

arkulZahvaljujući saradnji sa Vladimirom nastao je ovaj duo gdje smo ušli u istraživanje sefardske glazbe, otkrivajući staro, zaboravljeno vrijeme, tragove vlastite kulture i tradicije. Pojavili smo se 2009.godine sa prvim albumom “Il Bastidor” sa sefardskim melodijama i publika je to prepoznala kao jedan, novi momenat na muzičkoj sceni. Sa Vladimirom sam se upoznao nakon njegovog povratka iz Barselone gdje je počeo pjevati neke melodije za koje sam ja imao osjećaj da ih već poznajem. I ispostavilo se da imaju svoju posebnost. Ispričao je da je riječ o sefardskim pjesamama, da je o njima djelimično saznao od prijatelja koji mu je poklonio audio, a bila je to kaseta španske umjetnice Flory Jagode. Od nje smo mnogo naučili o sefardskoj muzici. A, riječ “arkul” označava jednu glinenu posudu ili amforu u kojoj se čuvaju rasadi za cvijeće. Njihovim vadjenjem iz mora se dolazi do nečeg iz čega se može rasaditi, proširiti…. Naziv je simboličan. Jer, upravo je tako i sa sefardskom glazbom, sa umjetnošću uopšte.

Izvodjenje romskih romansi i sefardske muzike sa vašom sugradjankom Jelenom Milušić su muzički performansi za koje se traži karta vise.

atila jelena1Saradnja sa Jelenom je nastala spontano. Nakon njenog poziva da u Dubrovniku održimo koncert, kroz druženje i pjesmu, bez ikakvog plana se razvila ta ideja o muzičkom projektu. Nekako je i meni i Jeleni bio izazov da ovim prostorima ponudimo nešto novo. Mislim da smo u tome uspjeli, a eto i kritike idu tome u prilog. Poenta kod sefardske muzike je taj način na koji se formirala kroz vijekove. Ključ je u tom preplitanju sefardske kulture, običaja, tradicije, muzike sa osobenostima drugih kultura. Ta muzika ima u sebi ono što sam doživio na prvo slušanje, kao da ja to već znam. To je, kako bih rekao, muzika za sebe. Dolaskom Sefarda na ove prostore prije par vijekova se dogodilo i miješanje muzike. Stigli su i donijeli je ljudi otvorenog srca, a onda su i oni dobili nešto od ljudi koji žive na ovim prostorima. Pa se prenosila sa generacije na generaciju. Pričamo o jednom velikom vremenskom periodu, jer neke pjesme koje smo ja i Jelena izvodili nikada nisam uspio čuti u originalnom izvodjenju, jer ono i ne postoji.

Angažovani ste u Rok školi Mostar, gitarista ste benda “Zoster”.

zosterKao što sam rekao, ja muziku doživljavam spontano, nemam strah prema raznim instrumentima. Nisam naslijedio ni sklonost prema muzici od nekog iz porodice. Ja je jednostavno osjećam, slušam, proživljavam i kao takvu predstavljam javnosti. Možda je to dar, šta li je, ali je tako. To je, naravno, sve ipak ozbiljno, definirano, nema stihije. U Rok školi Mostar predajem bas gitaru, imamo tri prostorije koje su potpuno opremljene za sviranje i koje mogu koristiti i oni koji nisu naši članovi. Zanimljivo je da su svi njeni polaznici uradili po jednu pjesmu i nadam se da će iz tih pjesama i nešto naučiti. Što se tiče benda „Zoster“, on je osnovan 2000.godine, a ja sam mu se pridružio 2004. godine. Grupa je osnovana kao potreba da se nešto kaže, ona prenosi poruke tolerancije, mira, progresa, afirmacije, ljubavi, a ponekad i edukacije. Bend je, da tako kažem, nastao kao posledica pada imuniteta društva.

Muzika vas je odvela i izvan granica Bosne i Hercegovine. U Njemačkoj ste jedan period živjeli.

Da, odvela me u Njujork, Nikoziju, Solun…. Jeste, jedan dio života sam proveo u Njemačkoj. Medjutim, nakon nekog vremena mi je bilo svega dosta i vratio sam se u Mostar. Bilo je potrebno da se vratim, jer je to lijep, poseban grad, sa prelijepim ljudima. Tako da mislim da mi je za sada mjesto tu.


Način na koji Jelena Milušić izvodi sefardsku, romsku muziku je bilo prepoznato i van granica Bosne i Hercegovine. Početkom 2007. godine počinje pjevati sa belgijsko-francuskim duvačkim orkestrom, a 2010. godine postaje pjevačica benda” Mafiasko Taxi” u čijem sastavu sviraju muzičari iz Belgije, Francuske, Njemačke, BiH i Srbije.

mafiasko taxiPjevanje doživljavam kao intimnu ispovjest koju dijelim sa ostatkom svijeta. Razmjenjujemo emocije i energiju. Zadnjih deset godina istražujem razne muzičke žanrove, od dzeza, elektronike do etno muzike. Kada je riječ o sefardskoj muzici, ono što me njoj privuklo je jednostavnost, melanholija i, naravno, njena poruka. Ta muzika je sa ljudima došla ovdje, opstala kroz vijekove i jednim dijelom poprimila odlike ovog podneblja. Znate, osjeti se tu prizvuk sevdaha i dosta španskog melosa.

atila jelena2Vi i Atila Aksoj ste i idejni tvorci muzičkog projekta pod nazivom “Barimatango” što u prevodu sa romskog jezika znači “noj”.

Da, to je simobiličan naziv. Noj je ptica koja je uspjela evoluirati i preživjeti uprkos svim izazovima i promjenama u okruženju. Ona simobolizira kontinuiranu borbu za opstanak. A, upravo kroz takvu katarzu je prošla i romska i sefardska muzika, kultura sefardskih Jevreja uopšte. Naš duo izvodi pjesme čija osnova je romska muzika sa područja Balkana i jugoistočne Evrope. Želimo udahnuti novi život odabranim pjesmama, a aranžmanima utisnuti lični pečat. To je jedan od najboljih načina, bar po mom mišljenju, da se uspostavi ta neophodna komunikacija sa publikom kojoj želimo na svoj način približiti suptilni i raznoliki svijet muzike.

 

ponedeljak, 19 oktobar 2015 20:36

Gabi Abramac

gabi abramac 2GABI ABRAMAC- DOKTOR LINGVISTIKE I STRUČNJAK ZA MEĐUNARODNE ODNOSE

Hasidski pokret je dio haredskog judaizma, a haredski Jevreji se strogo pridržavaju jevrejskih zakona (halacha) i odbijaju prilagoditi svoja vjerovanja, način življenja modernom društvu. Pokret je utemeljen u 18.vijeku, a njegov utemeljitelj je bio izraelski rabin Baal Šem Tov. Jezik Hasida je jidiš, nastao prije otprilike hiljadu godina, kada su Jevreji sa romanskih područja prešli na teritoriju Rajne koju su nazvali Loter. U to vrijeme govorili su ono što se na hebrejskom naziva “La`az” (jezik tudjinaca koji je u sebi sadržavao varijante latinskog i rane oblike francuskog jezika i sve iskombinovano sa hebrejskim). Kada su se aškenaski Jevreji počeli kretati prema istočnoj Evropi u 16.vijeku, jezik je počeo usvajati i slavenske elemente, a jidiš je u hasidizmu dobio status svetog jezika.

U ŽIVOTU HASIDA NEMA SLUČAJNOSTI

O specifičnostima hasidskih zajednica, koje njihove članove čine interesantnim i istovremeno intrigantnim u modernom društvu je svakako najkompetentnija da kaže „riječ više“ dr. Gabi Abramac iz Zagreba, doktor lingvistike i stručnjak za medjunarodne odnose. Njena predavanja su izutetno posjećena kao što se to u nekoliko navrata dogodilo i u Jevrejskom kulturnom centru „Arie Livne“. Dr. Abramac, kada su Hasidi stigli u Ameriku?

Do završetka Drugog svjetskog rata je veliki broj hasidskih Jevreja ubijen u Holokaustu. Najveći broj njih je uspio preživjeti u Madjarskoj iz razloga, jer je deportacija madjarskih Jevreja u logore smrti započela 1944.godine poslije njemačke okupacije Madjarske. Nakon okončanja rata, hasidski rabini koji su preživjeli rat su okupili svoje sljedbenike, ali i druge europske i američke Jevreje koji su imali različitu povijesnu pozadinu. Po dolasku u Ameriku, hasidske grupe su započele novi život gradnjom ješiva za dječake, škola za djevojčice, mikvi i ostalih institucija koje su neophodne za napredovanje jevrejske zajednice.

Život koji su počeli graditi preživjeli članovi hasidskih grupa u Americi je bio i za vas intrigirajući. Odlučili ste se na naučni poduhvat – proniknuti u suštinu funkcionisanja hasidskih zajednica. Šta vas je ponukalo da počnete istraživati život Hasida?

Imam svoju privatnu školu stranih jezika, voljela sam jezike i kao lingvističara me počeo zanimati judaizam. Jednostavno, htjela sam izučavati jezik koji je na rubu ograničenosti. Koji je neobičan. Prije „jidiša“ naučila sam „ladino“, dva ugrožena, židovska jezika. Mene jako zanima ta socijalna lingvistika, odnos jezika i društva. A, ako je još riječ o izloliranim, enklaviziranim, neobičnim jezicima tim je veće moje interesovanje.

hasidiImajući u vidu da je riječ o skupinama koje slove za zatvorene, nepristupačne, neobične, kojima se teško približiti, steći njihovo povjerenje, da li ste naišli na odredjeni otpor, barijeru tokom boravka u Bruklinu gdje su američki Hasidi pronašli i izgradili ambijent za funkcionisanje po svojim pravilima?

Njima je jako važno bilo da ih neću iskoristiti senazacionalistički, zloupotrijebiti u komercijalne svrhe. Da ne kopam neku priču, da ih neću prezentirati kao neke čudne ljude. Ja sam modificirala malčice svoju priču sa svakim od njih ponaosob. Prilagodila je. Primjera radi, ako bih razgovarala sa starijim ljudima, ja njima nisam mogla objašnjavati kako mene zanima lingvističko istraživanje o njihovom jeziku. U tom slučaju ja bih rekla, postavila im pitanje, kako mene zapravo zanima kako su prešli iz Evrope u Ameriku, kako su se snašli. Na najjednostavniji način bih objasnila šta mene zapravo u vezi njih zanima. Naprosto, ne možete im iz neba baciti informaciju, jer bi zasigurno bilo otpora kada bih direktno ušetala u njihov život. Ja stvarno sa njima nisam imala problema. Zapravo njih je zanimalo, kako sad neko, iz tamo neke Hrvatske koja je jako daleko, se odjednom našao u Bruklinu i zove se Gabi Abramac. Znate, pa tu se upetaljao „Gospodar svemira“. Naime, to je njihovo tumačenje, jer ništa na svijetu za njih nije slučajno, pa ni taj moj dolazak.

Ne djeluje li ,po vašem mišljenju, pomalo fatalistički takvo shvatanje ljudi, dogadjaja koji se tumače slučajnostima?

Da, oni vjeruju da ništa na svijetu nije slučajno. Da je sve predodredjeno, unaprijed isplanirano. Sve je Bog isplanirao puno, puno prije. Ne, ne možemo reći da su oni fatalisti. Pa, u tom slučaju bi značilo da ne razmišljaju, žive stihijski. Naprosto, njih je teško analizirati u poredjenju sa kategorijama zajednica koje mi poznajemo. Oni su kao kompjuter koji funkcionira po drugom operativnom sustavu i u tom slučaju ga ne možete usporediti ni sa jednim drugim.

Da li možete izdvojiti neki dogadjaj koji je na vas ostavio poseban utisak tokom istraživanja?

Ja sam njima pristupila sa stavom, da me ne može ništa iznenaditi. Kao da to sve već dobro znam. Kao što sam znala da nose perike, slave Šabat, govore jidiš. Još je samo trebalo rutinski odraditi neke segmente kao bih okončala taj doktorat. Znači, kada sam stigla medju njih, ja sam sve znala u načelu. Ono što nisam slutila je to, do kojih detalja se ide u njihovom svakodnevnom življenju. Recimo, kada su mi napravili kafu, a ja opet htjela biti ljubazna i dobra i odlučila oprati šoljice , uslijedila je njihova reakcija. Oni su, kada su ugledali kako to ja radim, bili u stanju jedne vrste nervnog sloma. Pa, su odmah pitali, kojom spužvom sam oprala? Na što sam odgovorila, onom koja je bila na sudoperu. Onda su upitali, da li onom koja je bila sa desne ili sa lijeve strane, je li bila žuta ili crvena ? To im je bilo jako važno. Naime, jedna je bila za pranje posudja iz kog se jede hrana životinjskog porijekla, a druga za pranje onog koja služi za mliječne proizvode. E, onda imamo problem sa šoljicom koja je oprana pogrešnom spužvicom, pa se mora provući kroz vruću vodu, staviti potom u mikrovalnu pećnicu. Čitav jedan ritual koji je potrebno provesti kako bi šoljica bila ponovno upotrebljiva. Nisam znala da su neke stvari tako duboke i na svakodnevnom nivou. Da na Šabat nećemo pomirisati cvijet, ne zato što ga ne smijemo mirisati nego zato što se mirisom možemo zanijeti i ubrati ga, a to se na Šabat ne smije raditi. Primjena tih zakona u praksi me malo više iznenadila mada sam znala za mnoge specifičnosti.

Činjenica je da naučnik tumači dogadjaje u svjetlu činjenica i gdje slučajnosti nemaju svoje naučno uporište. No, da li ste ponekad imali utisak kako „neke stvari koje su duboke i na svakodnevnom nivou“, kako ste to rekli, ipak imaju svoju realnu osnovu?

Da, sve ovo što sam predočila bude logično kada uporedimo sa nekim, stvarima, ritualima koje mi upražnjavamo. Ali, mi ih nemamo definisane kao „halaha zakone“. Halaha je skup jevrejskih zakona. Primjera radi, Hasidi znaju da se novac broji ispred treće osobe. Kod njih nema dileme da to tako treba raditi. Sve je zapisano u Tori i u svakom trenutku se zna kako se treba ponašati. S jedne strane to vam olakšava život, a sa druge se zakomplicira i izgleda rigorozno. U mom, našem slučaju, zajednica u kojima živimo takodje je poželjno i traži se prisustvo treće osobe prilikom vraćanja novca. Ali, to nije pravilo već je nešto naslijedjeno od roditelja ili je stvar intuicije. Može se, a i ne mora ispoštovati.

Dr. Gabi Abramac je radeći na doktorskoj disertaciji, tokom boravka u Americi, ponekad bila izložena, kako ona to kaže, „čudnovatim pogledima“ prolaznika na Menhetnu. Jer, jedan ozbiljan naučni rad zahtijeva dosljednost.

Znate, nije bilo naporno kada sam živjela medju njima. Meni je bivalo naporno kada se pojave reakcije izvan zajednice. Recimo, prošle godine u dvanaestom mjesecu, bila sam u hasidskoj obitelji, oblačila se kao oni kako ne bih medju njima izazvala nemir. E, kada bih svratila potom na Menhetn, presvukla bih se u nekom kafeu, a nimalo mi nije bilo praktično skidati tu garderobu sa sebe. Onda bi me pitali, kuda se ja to spremam ići, idem li na neku priredbu? Odakle ja, u tim dugim suknjama? Onda ja tu više ne bih bila sigurna, šta je tu normalno, a šta nije.

Boraveći unutar hasidskih zajednica stekli ste prijatelje sa kojima ste u kontaktu.

„Da, na „fejsu“ ih imam dosta, pa svaki put kada stavim neku novu sliku razmislim, da li mi je rukav dovoljno dugačak ili kratak. Ne komentarišu naravno, ali ja uvijek znam šta oni misle!?“.

četvrtak, 15 oktobar 2015 22:36

Đorđe Mikeš

Direktor Jevrejskog kulturnog centra „Arie Livne“ Djordje Mikeš kaže, da je rukovodjenje centrom za njega izazov, da su rezultati postignuti za godinu dana postojanja ustanove itekako vidljivi, čemu u prilog govore brojne kulturne manifestacije koje su organizovane u protekloj godini, te da je JKC „Arie Livne“ na dobrom putu da postane kulturna ustanova prepoznatljiva u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovin i zemljama u okruženju, ali i dio mreže jevrejskih kulturnih centara u svijetu. „Planovi su jedno, a stvarnost je drugo, ali je uspjeh da se nakon sedam decenija uspio pronaći ambijent koji će biti mjesto okupljanja, ne samo pripadnika jevrejskog naroda, nego i svih dobronamjernih ljudi“, stav je direktora Mikeša.

JEVREJSKI KULTURNI CENTAR -
PROJEKAT OD REGIONALANOG ZNAČAJA

Gospodine Mikeš, direktor ste kulturne ustanove koja je nedavno proslavila godišnjicu svog postojanja. Malo vremena da bi se govorilo o velikim rezultatima. Medjutim, Jevrejski kulturni centar “Arie Livne” laganim, ali sigurnim korakom, makar je takvo mišljenje javnosti, postaje biti prepoznatljiv i uticajan kulturni projekat kako za jevrejsku zajednicu tako i za društveni ambijent uopšte.
- Mislim da smo za ovu godinu dana postojanja uspjeli, da tako kažem, prebolovati one prve dječije bolesti. Da se uspio napraviti odredjeni doprinos na kulturološkom planu, tim vise značajan imajući u vidu da smo, kada je riječ o jevrejskoj zajednici na području Banja Luke, bili decenijama u blagoj ilegali. Kada napravimo presjek dogadjanja u proteklom periodu, vidljivo je da smo uradili dosta posla po pitanju same jevrejske zajednice. Organizovali smo proslave jevrejskih praznika. Značajno je i naglasati, da su sva dogadjanja bila otvorenog tipa kojima su prisustvovali ne samo članovi jevrejske zajednice nego i gosti iz reda drugog naroda, naši prijatelji. Takvi dogadjaji su se nekada organizovali na manjem prostoru, sa manje ljudi.

“Jevrejski kulturni centar “Arie Livne” treba da postane sastavni dio sredine u kojoj djeluje, a i sire. Jevreji ne žele da sami sebi stvore svoj geto”, vaš je stav koji često ističite u komunikaciji.
- Apsolutno. Ima nas malo u ovom gradu i šta bi bilo još kada bi se ograničili isključivo na medjusobnu komunikaciju. Takodje su nam dobrodošli svi pojedinci, institucije, ustanove koji bi željeli da se uključe u ovaj projekat u smislu saradnje. Imamo potpisan sporazum o saradnji sa Narodnim pozorištem Republike Srpske, Arhivom Republike Srpske, Akademijom umjetnosti. U planu su dogovori sa još nekim institucijama, a posebna priča je povezivanje sa kulturnim institucijama i srodnim ustanovama iz Izraela. Jedna od ideja je i otvaranje “mosta saradnje” izmedju Republike Srpske i Srbije kako bi se obostrano upoznali o kulturama naroda povezanih prijateljskim i istorijskim vezama.

Možete izdvojiti neke od manifestacija koje su po vašem mišljenju bile autentične, posebne ?
U centru je održan koncert umjetnika iz banjalučke Akademije umjetnosti. Jedan odličan projekt. Organizovali smo prvi koncert djece, učenika privatne Muzičke škole „Opus con musica“ iz Banja Luke na obostrano zadovoljstvo. Interesantna je bila promocija pjesama iz Srbije prevedenih na Esperanto. Oko stotinu posjetilaca je prisustvovalo promociji knjige „Zaboravljeni“, autora Dejana Mrdje i Djordja Mihovilovića, a u saradnji sa Javnom ustanovom Spomen područje Donja Gradina. Jedan izuzetno važan kulturni dogadjaj. U organizaciji sa Konzulatom Srbije i Narodnom univerzitetskom bibliotekom Republike Srpske smo organizovali druženje sa poznatim i priznatim beogradskim novinarem i publicistom Vanjom Bulićem. Održana je promocija knjige „Nove komšije Jevreji“ pod okriljem Arhiva Republike Srpske, Arhiva Tuzle i Austrijske ambasade. Valja spomenuti dvije izložbe u organizaciji Ambasade Madjarske i Poljske, a u planu je gostovanje ambasadora Poljske i nekoliko univerzitetskih profesora. Predavanje o hasidskim zajednicima Amerike, čiji je autor dr. Gabi Abremec iz Zagreba svakako zaslužuje pomen, jer se radi o zajednicama koje se zbog specifičnog koncepta funkcionisanja izdvajaju u modernom društvu.

Imajući u vidu sve nabrojano te ono što se u zadnjih nekoliko dana dogadjalo u Jevrejskom kulturnom centru “Arie Livne”, promocija knjige “Holokaust u Bosni i Hercegovini”, autora dr.sci.Elijasa Daubera i izložba pod nazivom “Anatomija zaborava”, koja pretenduje postati regionalnom i medjunarodnom izložbom, pred vama i vašim saradnicima je veliki posao, ali i velika odgovornost u smislu održanja i jačanja centra kao kulturološke ustanove ubuduće. Ne treba zanemariti ni finansijski ambijent neophodan za realizaciju velikih projekata.
Lično bih volio da se stvari dešavaju bržim tempom, ali moramo raditi sa onim čime raspolažemo. To svakako nije dovoljno da se proces ubrza. Ali, moramo biti strpljivi. Podsjetiću vas, kada uporedim ovo što danas imamo sa onim što smo imali nekada je zasigurno veliki iskorak. Ja u ovom gradu živim od 1954.godine i za to vrijeme pratim funkcionisanje jevrejske opštine. Ona je uvijek postojala, ali je i uvijek bila mala, samozatomljena skupina ljudi koji su se okupljali u nekom od privatnih stanova, a potom u ništa većoj kancelariji. Projekat promovisanja, održanja, jačanja jednog ovakvog centra je za nas ,članove male zajednice, prilika da napravimo nešto što ima veći značaj. Naravno, to se preko noći ne može ostvariti.

Drugi svjetski rat, odnosno nacistička ideologija, su uspjeli, pa skoro uništiti jevrejsku zajednicu na teritoriji Evrope. Volja jevrejskog naroda da iz ruševina gradi svjetliju budućnost, uz pomoć prijatelja, ljudi dobre volje, se pokazala jačom. No, posljedice su svakako ostale. U Banja Luci živi mali broj pripadnika jevrejskog naroda. Poslednja sinagoga je srušena 1944.godine. Zahvaljujući skupini entuzijasta, predvodjenih gospodinom Arie Livne, je 2.9.2014.godine jevrejski narod dobio priliku da počne intenzivnije djelovati na obnovi jevrejskog života, tradicije, kulture.
Izgradjena je, po želji predsjednika centra Arie Livne, sinagoga “Ilona Vajs”, kao uspomena na njegovu majku spaljenu u logoru Aušvic. Jevreji su dobili mjesto gdje će se moći posvetiti molitvi, učenju svetih knjiga. Znate, vjerska pravila nalažu da je za molitvu potrebno prisustvo deset muških glava. Toliko se u Banja Luci još ne može skupiti. Ali, dogadjeje treba posmatrati sa istorijske distance. Pa u tom kontekstu, pomake koji su učinjeni od proteklog rata u BIH, kada je počela da vise jača komunikacija unutar jevrejske zajednice, do danas, kada postoji centar, sinagoga, dobra volja njegovih članova da radi na jačanju zajednice, komunikacija sa okruženjem, kada je pitanje dana da zajednica dobije i svog rabina, trebamo gledati kao veliki uspjeh. O svemu ovome što smo pričali do prije dvije godine nije bilo pomena.”

 

Strana 11 od 12