Printaj ovu stranu
sreda, 21 septembar 2016 11:11

OTVORENA KULTURNA MANIFESTACIJA „DANI IZRAELA I JEVREJSKE KULTURE“

Autor
ocijeni
(0 glasova)

U prisustvu velikog broja zvanica iz javnog, kulturnog života grada Banja Luke, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine je u Jevrejskom kulturnom centru „Arie Livne“ 16.09. ove godine, u 19 časova i 30 minuta svečano otvorena kulturna manifestacija „ Dani Izraela i jevrejske kulture“. Ovo je treći put zaredom kako centar organizovanjem izložbi, književnih večeri, koncertnih nastupa obilježava kulturni dogadjaj koji se može s punim pravom nazvati tradicionalnim. Pored Jevrejskog kulturnog centra“ Arie Livne“, koji je domaćin i organizator, treba naglasati da je ove godine veliku ulogu u organizaciji imalo Društvo srpko-jevrejskog prijateljstva čiji je predsjednik prof.dr. Aleksandar Lazarević, jedan od najzaslužnijih za gostovanje jednog od najstarijih jevrejskih horova na svijetu Srpsko-jevrejskog pjevačkog društva „ Braća Baruh“ iz Beograda. Manifestaciju je podržao i Generalni konzulat Srbije u Banja Luci, kabinet Predsednika Republike Srpske, grad Banja Luka.

14408242 2120255128199599 1520180634 oKulturnu manifestaciju je otvorio prof.dr. Aeksandar Lazarević rekavši, da se samo zajedničkim djelovanjem može postići cilj kao što je to slučaj i sa organizovanjem kulturne manifestacije „Dani Izraela i jevrejske kulture“.
„Ganule su me riječi Konzula Srbije Vladimira Nikolića koji je rekao, „ zajedno i u dobru i u zlu“, a na što sam ja dodao , „ zajedno smo jači“. Društvo srpsko-jevrejskog prijateljstva je osnovano, kao što je mnogima poznato, u januaru mjesecu ove godine i ovo je prvi put da se uključilo u organizovanje jednog kulturnog dogadjaja zajedno sa Jevrejskim kulturnim centrom „ Arie Livne“ i Jevrejskom opštinom Banja Luka. Potrudili smo se da dovedemo hor „ Braća Baruh“, jedan od najstarijih na svijetu, i to je naš poklon gradu i prijateljima. Nadam se da ćemo iduće godine da dovedemo goste i Izraela i cijelog svijeta za što treba da budemo još organizovaniji i na nivou zadatka. Zahvalio bih se još jednom g. Arie Livne koji je najzaslužniji što je ova kulturna ustanova postala biti prepoznatljiva za kratko vrijeme.“
Ispred Gradske uprave Banja Luka se obratila Ljubinka Dragojević koja je izrazila zadovoljstvo organizacijom.
„Želim da naglasim, da smo mi iz Gradske uprave Banja Luka prepoznali značaj manifestacije „ Dani Izraela i jevrejske kulture“. Mi želimo da jačamo mostove prijateljstva izmedju dva naroda i nastojaćemo da u okviru naših mogućnosti pomažemo organizaciju kulturnih dogadjaja pod okriljem Jevrejskog kulturnog centra „ Arie Livne““.
Direktor JKC „ Arie Livne“ Djordje Mikeš je rekao, da je manifestacija prilika da se promoviše kultura jevrejskog naroda koji živi na ovim prostorima 450 godina i jača saradnja izmedju RS i Izraela .
„ Sve više ljudi iz Izraela dolazi u Republiku Srpsku i traži prostor da počne da se bavi ozbiljnim poslovima te se nadam da će ovakvi dogadjaji da pomognu jačanju i drugih vidova saradnje“.

IZLOŽBA “KADA SU KOMŠIJE BILI LJUDI”

14393831 2120254721532973 142360222 oPrvi dan kulturne manifestacije “Dani Izraela I jevrejske kulture” posjetioci su imali priliku da vide dokumentovanu izložbu autora dr. Elijasa Taubera koja je posvećena ljudima koji su tokom Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini rizikovali svoje živote kako bi spasili živote Jevreja, svojih sugradjana, prijatelja. Izložba je nastala prije osam godina, nakon posjete Muzeju Jevreja u BiH, kada je dr. Tauber shvatio, da o ljudima koji su pokazali veliku ljudsku hrabrost i gradjansku dužnost ne postoji pisani trag.

“Izložba je nastala iz čiste želje da se sačuva uspomena na te ljude. Shvatio sam i to da Holokaust nije samo uništavanje nego i spašavanje ljudskih života i da ti ljudi koji su zaista tako bezrezervno ušli u tako opasnu za njih priču moraju da na neki način budu apostrofirani, istaknuti. Jer, ne samo da su rizikovali sopstveni život nego su i pojedini medju njima stradali. Izložba govori o 47 ljudi koji su spašavali Jevreje i nagradjeni Medaljom pravednika od strane Muzeja Holokausta Jadvašem, u Izraelu. Danas je taj broj povećan na 53 osobe i on nije konačan, jer u istraživanjima koje sam obavio postoji još pedesetak slučajeva koje treba razmotriti. Da i njih komisija u Jadvašemu uzme u obzir i dodijeli Medalju pravednika.“

Najveće odlikovanje za hrabrost koje se dodjeluje od strane države Izrael, odnosno Muzeja Holokausta u Jadvašemu ima posebnu težinu.
„ Nije jednostavno dobiti Medalju pravednika, jer se sve na odredjeni način važe. Dakle, moralne osobine onoga koji je spasio jevrejski život u Drugom svjetskom ratu, pa da li je on to uradio za neki interes ili je zaista samo želio da nekome pomogne. To je vrlo važno da znamo. Primjera radi ću navesti, da Šindler koji je spasio 700 Jevreja u svojoj fabrici, nije dobio pravo da zasadi u Šumi mučenika svoje drvo zato što nije imao čistu moralnu prošlost. Pitanje je da li bi uopšte i dobio Medalju pravednika da glavni sudija komisije u Jadvašemu, koji je razmatrao ove slučajeve, nije bio jedan od onih 700 koji su bili spašeni. Procjenjuje se znači svaki trenutak u životu jednog čovjeka da bi mogao biti nagradjen medaljom. Uobičajeno je da Jadvašem medalju dodjeluje i posmrtno“.
Na svakom od panoa je ispisana biografija osobe koja je spasila jevrejski život. Sve su one medjusobno različite, ali i slične u jednom, a to je ono što se zove hrabrost, humanost.
„ Na žalost nemamo nekoga iz Banja Luke poznatog da je spašavo Jevreje. Možda ima i vjerovatno ima, ali moramo da znamo da je jedan dio Jevreja , onih koji su bili spašeni u prvom pokušaju, nije preživio i nije mogao da ostavi svoje svjedočenje. Zatim, mnogi su umrli nakon okončanja rata i više nije bilo mogućnosti da svjedoče i da se ovakve priče zabilježe. Ovdje ima veličanstvenih detalja kada su u pitanju Tuzla, Sarajevo, Bjeljina. Recimo u Bjeljini je izvesni Risto Ristić trčao od kuće do kuće da spasi Jevreje. On je saznao da će tu noć Jevreji biti odvedeni u logore, pa je apelovao da bježe, sklone se. Rizikovao je svoj život, ali je uspio da nagovori odredjeni broj Jevreja da napuste svoje kuće i da se sklone. Bili su spašeni. I on je dobio Medalju pravednika.
Tu se nalazi i Komljenović, koji je sin pravoslavnog sveštenika, a koji je spasio sina sarajevskog aškenaskog rabina. Njegova porodica je takodje nagradjen Medaljom pravednika.
Imamo priču o dvije radnice koje su spasile svog gazdu, skrivale ga, donosile hranu i na kraju omogućile da dobije odredjene papire i sa njima napusti Sarajevo.
Moram izdvojiti dvije ljudske sudbine koje su me posebno dotakle. A, evo i zašto. Jedna priča se odnosi na čovjeka koji je poznat kao „tuzlanski Šindler“ i koji je zahvaljujući poznanstvu sa jednim pripadnikom ustaškog pokreta iz Tuzle uspio da dodje do Kvaternika. Od njega je zatražio spašavanje jevrejskih porodica u Tuzli, a na što mu je ovaj odgovorio da je spreman da spasi njih šesnaest pod uslovom da članovi porodica predju na islamsku ili katoličku vjeru. Bio je u velikoj dilemi po povratku, a onda je donio odluku i odlučio da spasi najmnogobrojnije obitelji. Tim svojim potezom je uspio da spasi stotine Jevreja koji su tada dobili dokumente na tudja imena, islamska ili katolička i dobili dozvole da mogu da napuste Tuzlu i spasu svoje živote.
Druga se tiče žene, islamske vjeroispovjesti, iz Sarajeva koja je prva muslimanka u svijetu koja je odlikovana Medaljom pravednika. Riječ je o ženi po imenu Zejneba Hardaga. Tu imamo pano sa jednom legendarnom slikom koja se nalazi u Jadvašemu i koja prikazuje tu hrabru ženu koja se nije bojala prošetati sa jednom Jevrejkom iz porodice Kavilio, rizikovati svoj život. Na žalost, njen svekar i svekrva su stradali zato što su spašavli Jevreje u Drugom svjetskom ratu. I ništa ne bi bilo značajno na toj slici da ne postoji jedan detalj. Naime, na njoj se vidi da ova muslimanka nosi zar kojim pokriva rame, odnosno ruku na kojoj Jevrejka ima žutu zvijezdu. Da se ne vidi da je ona obilježena.
Savjetnik za kulturu Jevrejske zajednice BIH dr. Elijas Tauber je na kraju izlaganja o izložbi rekao, da se nada da će ona Banjalučanima da približi istinu o stradanju Jevreja u Drugom svjetskom ratu, u Bosni i Hercegovini kada su ljudi rizikovali sopstvene živote spašavajući jevrejske iz razloga , jer su to bili njihovi prijatelji i sugradjani.

ODRŽANO NAUČNO PREDAVANJE POD NAZIVOM „TEODOR HERCL-OSNIVAČ CIONIZMA“

14393398 2120254114866367 772791365 oIstoričar Zoran Pejašinović, direktor banjalučke „Gimnazije“ govori o osnivaču modernog cionističkog pokreta Teodoru Herclu. “Imate priliku da pogledate na slajdu fotografije koje govore o sudbini jevrejskog naroda i njegovom traganju za pronalaženjem svog prostora za život koji podrazumijeva elemente države i čemu je sam Teodor Hercl težio u svojim prvim javnim nastupima, a potom uspio da definiše u ono što se zove - Savremeni cionistički pokret. Dakle, Teodor Hercl je rodjen u Budimpešti, a njegov otac u današanjoj Gundulićevoj ulici, u Zemunu. Prema kazivanju Herclovih, njegova porodica je sefardskog porijekla, porijeklom iz Španije. U doba oslobadjanja Španije od Arapa, negdje krajem 15. vijeka , članovi porodica Hercl bježe iz Španije. Oni to čine prerušeni u sveštenike,katoličke kaludjere i preko Evrope stižu do Zemuna. Prezime koje su do tada imali su zapravo , kako bih rekao, „pogermanili“ u prezime Hercl ( u prevodu srce) te odatle potiče to aškenasko prezime. Zabilježeno je da je Teodorov djed Simon bio u izuzetno dobrim odnosima sa sarajevskim intelektualcem koji se zvao Jehuda Ben Šaloma Haj Alkalaj. On se bavio pisanjem religioznih, istorijskih knjiga, ali i onih koje bi se mogle da nazovu precionističke. Iako je Alkalaj bio zapostavljen neko vrijeme, u smislu da mu se odredi istorijsko mjesto u stvaranju cionističkog pokreta, u poslednje vrijeme je sve više prisutan u istorijskim, naučnim radovima te se može reći, da se ono što je radio Alkalaj može da nazove pretečom cionizma. Teško je reći sa ove istorijske distance sa preciznošću, koliko je taj čovjek uticao na Teodora, preko prijateljstva sa njegovim djedom, a zasigurno jeste na odredjeni način. “

Prema riječima istoričara Zorana Pejašinovića, Teodor Hercl je prije 120 godina počeo da sanja jedan san koji će pedesetak godina kasnije postati java, a ona se zove Izrael.
Naime, kako kaže istorija, nakon što je njegov otac doživio bankrot u Budimpešti, porodica se seli u Beč gdje Teodor Hercl postaje ugledni član intelektualne elite, asimilirani Židov. Ugled je stekao kao pravnik, ali je napustio advokaturu da bi se posvetio novinarstvu i književnosti. Godine 1891 postaje pariški dopisnik negdašnjeg bečkog lista „Neue Freie Presse“. Boravak u Parizu i suočavanje sa Dreyfusovom aferom vratilo ga je u krilo naroda iz kog je potekao, a što ga je učinilo presudnom osobom u njegovoj savremenoj istoriji. Istorija bilježi, da je Hercl tada postao da bude svjestan svoje posebne misije. On objavljuje 1860.godine djelo Der Judenstaat sa podnaslovom „ Pokušaj jednog modernog rješenja židovskog pitanja“ u kom je postavljen jasan zahtjev - „Neka nam se da suverenitet nad jednim komadom zemlje površine dovoljno velike za naše pravedne potrebe, za ostalo ćemo se pobrinuti sami“.
Saznajemo, da Herclove ideje u prvi mah nisu naišle na opšte odobravanje njegovih sunarodnika. Čak je doživio i osude od vodećih predstavnika svog naroda. Rabini su skoro u cjelosti odbacili njegove zamisli nakon čega je napustio Pariz i vratio u Beč gdje se posvećuje svojoj istorijskoj misiji. Godine 1897 organizuje konferenciju cionista iz mnogih zemalja na kojoj je formiran Akcioni komitet koji Hercla bira za predsjednika. Iste godine je u Beču pokrenuo cionističko glasilo „ Die Welt“, a Akcioni komitet, ne bez peripetija, uspijeva da sazove u Bayelu Prvi cionistički kongres na kom je Teodor Hercl odredio dva pravca djelovanja cionističkog pokreta. Jedan glasi, „ Povratak židovstva prije povrataka u Svetu zemlju“, a drugi, „ Polaganje kamena temeljca „zgrade“ u kojoj će se jednom skloniti židovski narod“. Na kongresu je donešena odluka o osnivanju Svjetske cionističke organizacije (SCO), a zatim Bazelska deklaracija u kojoj su definisani osnovni ciljevi pokreta i Teodor Hercl izabran za predsjednika Svjetske cionističke organizacije.
Osnivač modernog cionističkog pokreta Teodor Hercl je umro u donjoaustrijskom gradu Edlachu 3.03. 1904. godine, a 1949. godine su njegovi posmrtni ostaci premješteni na jedno brdo, nazvano Brdo Hercl ( hebr. Har Hertzel) na čijem se vrhu nalazi vojno groblje na kojem su poslednje počivalište pronašli Yitzhak Rabin, Chaim Herzog, Golda Meir i drugi zaslužni gradjani Izraela. Godine 2004, Knesset donosi Herclov zakon kojim se 10. ijara ( april/ maj) nacionalno obilježava kao dan sjećanja na život i rad Teodora Hercla.

  • 14285728_2120253528199759_1420445630_o
  • 14285755_2120260008199111_1300422690_o
  • 14285766_2120259428199169_1045893339_o
  • 14285786_2120254054866373_1288082187_o
  • 14339468_2120254068199705_1760506924_o
  • 14339825_2120260068199105_691709166_o
  • 14374543_2120254194866359_1610578821_o
  • 14374575_2120258014865977_999989702_o
  • 14374637_2120253661533079_79799916_o
  • 14374725_2120257614866017_438613280_o
  • 14374730_2120260098199102_2140884316_o
  • 14374786_2120257911532654_704338454_o
  • 14374795_2120254331533012_339035456_o
  • 14374821_2120258721532573_1589532903_o
  • 14375243_2120253351533110_2102800803_o
  • 14375260_2120253278199784_1909773967_o
  • 14375272_2120254481532997_1713285257_o
  • 14375281_2120259024865876_588654703_o
  • 14375329_2120253921533053_2051167777_o
  • 14375347_2120254628199649_463697139_o
  • 14375348_2120253561533089_1828133778_o
  • 14393142_2120258298199282_593631741_o
  • 14393240_2120254814866297_1542118924_o
  • 14393312_2120259921532453_651113743_o
  • 14393331_2120253881533057_927381006_o
  • 14393366_2120259518199160_1042126294_o
  • 14393369_2120259841532461_1920811968_o
  • 14393398_2120254114866367_772791365_o
  • 14393407_2120258064865972_1126957443_o
  • 14393777_2120254568199655_1941830348_o
  • 14393826_2120253754866403_1870334135_o
  • 14393831_2120254721532973_142360222_o
  • 14393834_2120254788199633_942195265_o
  • 14393834_2120257804865998_615249369_o
  • 14393887_2120255324866246_1312780333_o
  • 14393890_2120253604866418_733490867_o
  • 14394024_2120258214865957_494464503_o
  • 14394047_2120253828199729_2140680134_o
  • 14394047_2120257858199326_1126663106_o
  • 14394052_2120254904866288_120581560_o
  • 14407864_2120257764866002_1297400934_o
  • 14407867_2120254511532994_503482763_o
  • 14407868_2120256581532787_2056364686_o
  • 14407959_2120258151532630_789552922_o
  • 14407988_2120254024866376_1759892534_o
  • 14408127_2120256601532785_1450906871_o
  • 14408147_2120260161532429_1082226349_o
  • 14408197_2120259391532506_1905750245_o
  • 14408222_2120253208199791_1754681124_o
  • 14408241_2120260224865756_360598121_o
  • 14408242_2120255128199599_1520180634_o
  • 14408371_2120253714866407_433620383_o
  • 14408389_2120257948199317_581606239_o
  • 14423682_2120254581532987_974242974_o
  • 14423780_2120257971532648_444376377_o
  • 14423785_2120259944865784_2118385969_o
  • 14423789_2120255284866250_1301568701_o
  • 14423789_2120255374866241_954150589_o
  • 14423852_2120260198199092_1102408355_o
  • 14423884_2120258324865946_897147763_o
  • 14423982_2120256554866123_1678050542_o
  • 14424010_2120253404866438_1065177221_o
  • 14424116_2120255444866234_189749974_o
  • 14424191_2120254234866355_1773585523_o
  • 14438742_2120257721532673_255159165_o
  • 14438844_2120253628199749_570488748_o
  • 14438855_2120253978199714_1335835817_o
  • 14438869_2120254394866339_1651851947_o
  • 14438912_2120259738199138_1154619522_o
  • 14439002_2120255208199591_425853178_o
pogledano 36913 puta Zadnji put promjenjen sreda, 21 septembar 2016 12:26
Cvijeta Arsenić

Posljednje od Cvijeta Arsenić