• SINAGOGA "ILONA VAJS"
    Illona Weiss Synagogue
  • MULTIMEDIJALNA SALA
    Conference room
  • JEVREJSKI KULTURNI CENTAR "ARIE LIVNE"
    Jewish Cultural Center "Arie Livne"
sreda, 07 decembar 2016 10:09

GENERALNI KONZUL REPUBLIKE HRVATSKE U BANJA LUCI ZLATKO KRAMARIĆ ODRŽAO PREDAVANJE NA TEMU – ODNOS CIVILNOG DRUŠTVA I DEMOKRATIJE

Autor
ocijeni
(0 glasova)

Šestog decembra 2016.godine, prof. dr. sc. Zlatko Kramarić, Generalni konzul Republike Hrvatske u Banja Luci je održao predavanje na temu, „ Odnos civilnog društva i demokratije“. Pored domaćina, predsjednika Jevrejske opštine Banja Luka Arie Livne, direktora Jevrejskog kulturnog centra „Arie Livne“ Djordja Mikeša prisustvovali su, Generalni konzul Srbije Vladmir Nikolić, predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske Rajko Kuzmanović, predstavnici i članovi Društva srpsko-jevrejskog prijateljstva te brojne zvanice iz javnog, kulturnog života grada i Republike Srpske.

PRETPOSTAVKA ZA USPJEŠNE TRANZICIJSKE PROCESE JE RAZVIJENO CIVILNO, DEMOKRATSKO DRUŠTVO

Predsjednik Jevrejske opštine Banja Luka Arie Livne je pozdravio uvaženog gosta i zahvalio se prisutnima na posjeti.
„Mi živimo u jako teškom periodu istorije. Ljudima, koji imaju gledišta na svijet sličnim mojima, je zasigurno još teže. Maloprije sam rekao svom prijatelju iz Hrvatske, da sam u Izraelu predstavljam kao ortodoksni ljevičar, a to danas nije baš najsimpatičnije političko opredjeljenje. Svijet postaje biti sve radikalnije orjentisan. Šta će od toga da bude, vidjećemo. Ja sam u 96. godini života i odlično se sjećam 1936.godine. Imao sam tada 15 godina. Svijet je i u tom periodu išao u pravcu u kom sada ide. Mi smo to sa osmijehom posmatrali, misleći da to neće biti baš tako. Kakva glupost. Vidjeli smo nekoliko godina kasnije šta je od toga ispalo“.
G. Livne je stava, koji je prisutan u svim njegovim javnim nastupima, da radikalne ideologije ne treba vezivati za jedan narod, naciju niti sljedbenike koji su činili zločine u ime te ideologije.
„Ovdje, kod nas, se mnogo govori o Hrvatskoj kao državi koja je krajnje desno, politički utemeljena. Ja, imam drugo mišljenje. Čitam hrvatsku štampu, pratim dogadjanja. Fašizam i nacistička ideologija nemaju vezu sa nacijama, u smislu poistovećivanja. Naprosto, to je ideologija. Najveći fašista može biti neko u Izraelu, SAD, Velikoj Britaniji....itd. Može, eto, i u Hrvatskoj da bude. Ali, nikada ne smijemo da osudjujemo celi narod, jer narod nije kriv. On je samo podeljen i ima različita mišljenja. I kod nas, ovdje u RS, BiH, Srbiji, Sloveniji...svugde. Ovo sve govorim zbog dragog gosta kako bi smo se razumeli na najbolji mogući način. Znate, stavljena je ta ploča u Jasenovcu na kojoj piše, „ Za dom spremni“. Ali, predsednik hrvatske vlade je taj čin osudio. I to je dobro. Možda nije dobro to što je rečeno, da je taj postupak zakonski dozvoljen. No, šta je tu je. Naravno, da on vredja osećaje ljudi koji su pretrpeli golgote jasenovačkih logora, uključujući i mene. Ali, ja bih još nešto rekao. Jevrejski narod je, prema podacima istorijskim, izgubio 6 miliona ljudi u Drugom svetskom ratu. Glavni krivci za to su pripadnici nemačke, nacističke ideologije. Danas, pak, imamo jednu drugu priču. Država Izrael je u najboljim odnosima sa Nemačkom i pored SAD nema boljeg saveznika. To je istorija, to su procesi koji su pomalo kontradiktorni, ali živimo u takvom svetu.
On je rekao, da se u svijetu dešavaju strašne stvari, ali i da se protiv istih moramo boriti kako se ne bi ponovili dogadjaji iz prošlog vijeka.
„Ja ne optužujem nijedan narod kao celinu. I mislim da treba da pomažemo one koji su dobri, osudimo one koji su loši. U svetu se bude radikalni pokreti, biraju se radikalno orjentisani predstavnici naroda. Trebamo se boriti, da zbog tih procesa, jako opasnih za čovečanstvo, ne dodje ponovo do kataklizmičnih dogadjaja. A, to se može postići ako se narodi, bez obzira na boju kože, religiju udruže zajedno i ustanu odlučno protiv zla koje može da kulminira u datom trenutku“, naglasio je Arie Livne.
On je podsjetio, da se Jevrejski kulturni centar „Arie Livne“ svrstava u onaj red kulturnih ustanova koje imaju jasana stav, a on glasi- da svi narodi treba da imaju isto pravo.
„Svi su dobrodošli u ovu kulturnu ustanovu, da kažu javno svoja mišljenja, predoče svoje poglede na svet i dogadjaje u njemu“.

IMG 3925Nakon uvodne riječi g. Arie Livne, prisutnima se obratio Generalni konzul Hrvatske u Banja Luci, prof.dr.sci. Zlatko Kramarić. On se zahvalio na lijepim riječim, dobrodošlici koja mu je ukazana i što ga obavezuju na odredjeni način.
„Prije početka izlaganja, u neformalnom razgovoru sa domaćinima, smo zborili kako je u diplomaciji jako važno paziti na svaku riječ. Pa, i ono što se ne kaže je jako važno kao i ono što se kaže. Budući da je moj osjećaj, da u JKC „Arie Livne“ govorim kao pred prijateljima, ljudima koji dijele isto mišljenje kao ja, onda smatram da se može govoriti slobodnije, bez osjećaja blage frustracije kada bi doista morali paziti na svaku izgovorenu riječ“.
On se osvrnuo na stav g.Arie Livne koji se tiče stigmatizacije cijelog naroda iz razloga, jer su pojedini iz reda tog istog naroda počinili zlodjela.
„Kao što reče dragi domaćin, nijedan narod ne zaslužuje da ima osudu, stigmu da je genocidan, fašisoidan, zločinački. To znači, da svi mi koji se ne slažemo sa nekim negativnim pojavama unutar naših naroda, imamo zadatak, da sve te pojave prepoznamo, osudimo kako bi se svrstale na marginu i postale biti same po sebi nevažne. Mislim da se to uz velike napore može rješavati. Evo, primjer toga je i taj dogadjaj u Hrvatskoj koji je osudio predsjednik hrvatske vlade i koji se jasno odredio prema toj situaciji koja je potakla duhove iz prošlosti. To je jako važno , a i meni olakšava posao ovdje kao nekog ko diplomatski predstavlja Hrvatsku u Republici Srpskoj. Da ne moram objašnjavati konstantno nešto što je objašnjivo.
Kramarić se osvrnuo i na riječi g. Arie Livne, a kojima se kaže, da on slovi u Izraelu kao ortodoksni ljevičar i što nije baš zavidna , politička pozicija u aktuelnom političkom trenutku u svijetu.
„Naš domaćin lijepo kaže, da se u Izraelu prepoznaje kao deklarisani ljevičar i još upotrijebio jedan izraz koji me je malo nasmijao. Rekao je šugavi. Onda se i ja, u nekoj starijoj partijskoj nomenklaturi, prepoznajem kao neko ko je pripadao onim, tako da kažem, trulim liberalima. Pa, to onda dodje jedno te isto. Znate, uvijek imate tu autsajdersku poziciju iz koje morate pokušati drugačije javno, politički djelovati. A, to zna biti naporan posao“.
IMG 3932Konzolu Kramarić je izrazio zadovoljstvo što njegovo predavanje u centru nema pedagoški karakter, jer, kako reče, u takvim situacijama ima ponekad osjećaj da uzalud govori.
„Znate, kada predajem studentima, imama ponekad osjećaj da govorim uzalud, jer me malo napušta taj pedagoški optimizam. Ovo predavanje u centru, zapravo ovu vrstu predavanja, smatram čak djelotvornijim od univerzitetskog. Jer, kroz razgovor, dijalog koji budemo vodili možemo doći ponekad do valjanijih zaključaka“.
Predavanje na temu Odnos civilnog društva i demokratije“ je, kaže, trebalo da počne uvodom koji ima veze sa dvije knjige čiji je autor. No, konzul se odlučio da uvodni govor započne jednom anegdotom iz vremena kada je bio profesor makedonistike i teorije književnosti na Filološkom fakultetu u Osijeku. Kaže, da se s razlogom odlučio za takvu vrstu uvodnog predavanja, jer neki dogadjaji, naizgled benigni, ponekad budu smjernica za neke druge pravce djelovanja, a što se dogodilo u njegovom slučaju.
„Sredinom osadmdesetih godina dogodio se skandal na mom fakultetu u Osijeku. Tada sam bio profesor teorije književnosti i makedonistike na studiju tadašnje jugoslavistike. Studenti su pored hrvatskog jezika i književnosti, izučavali makedonski jezik i književnost, slovenski jezik. Budući da nismo u Osijeku imali stručnjaka za slovenski jezik, lektorica je bila jedna mlada Slovenka koja je povremeno dolazila kao gost predavač. Da održi, kako mi to kažemo, onaj jedan blok-sat. E, onda je na jednom satu predavanja slovenskog jezika, kada je trebalo da se prevede, donijela „Mladinu“, ondašnji, poznati, slovenski, omladinski tjednik koji je slovio za kontroverznog, avangardnog zbog svojih tekstova i tu i tamo bio zabranjivan. No, on je ipak slobodno izlazio u ono vrijeme u Sloveniji, a mogao se kupiti u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu...To nije prošlo nezapaženo. Naprotiv, uslijedio je skandal. Netko od nadobudnih studenata je prijavio koleginicu, da je kao predložak satu slovenskog jezika uzela najnoviji broj „Mladine“. Radilo se o jednom ne tako teškom tekstu. Ali, sama činjenica da je to bila „Mladina“ izazvala je odredjenu konstelaciju u ondašnjim politički krugovima koji su pod hitno sazvali sastanak. A, ja , koji nisam bio član partije, sam bio pozvan na taj sastanak. Jer, je neko iz komiteta išao toliko daleko, da je optužio sve one profesore koji su u to vrijeme trebali imati sat predavanja. Kako sam i ja u tom terminu trebao imati svoj sat, a njega sam poklonio koleginici kako bi održala predavanje, onda smo bili suspendovani svi mi koji smo taj sat poklonili kako ona ne bi morala često putovati u Osijek. Nastao je haos. Sve to se ocijenilo incidentom širih razmjera. A, zašto vam sve ovo govorim !? Ovo se nije dogodilo u nekoj ostrašćenoj sredini. Jeste u malom mjestu, u četvrtom gradu po veličini u Hrvatskoj, u drugoj polovici osamdesetih godina. Netko je unutar partije pomno posmatrao i donio zaključak, da je veliki grijeh da se na satu slovenskog jezika dogodi da se čita „Mladina“. To je, možda, bio jedan od onih pokretača da se više ne bavim samo teorijom književnosti. Vidio sam da je politika sve prisutnija. I koliko god vi od nje pokušali pobjeći, ona neće da bježi od vas i uvlači u svoje čudne i ponekad nemoguće kombinacije“.
IMG 3929Kramarić je mišljenja, da kada pojedinac odluči da odustane od ausajderske pozicije i okrene se prema politici, onda mora i da pronadje način na koji će ući u nju. Pored, kako reče, službenih, partijskih kanala, treba da pronadje i neke druge modele.
„Postojale su u to vrijeme alternativne skupine koje su promišljale na drugačiji način. Mislim da su medju prvima bili ekološki pokreti preko kojih se mogao izraziti drugačiji politički stav. Takodje se upoznajem sa ženskim skupinama, sa tim nekim feminizmom koji u ono vrijeme postaju biti sve aktuelniji. Kroz kulturne studije, shvatićete da je kultura nastavak politike drugim sredstvima, sam promislio, da su to bili načini kako da se počne politički djelovati. U Osijeku za to nije bilo prostora, pa ste ga morali tražiti u Zagrebu i drugim većim gradovima“.
Sve što je rekao su tek neki od segmenata za uvod u temu koja se bavi proučavanjem civilnog društva i demokratije. A, njegov stav, kada je riječ o tome, glasi, da gdje je bilo razvijeno civilno, gradjansko društvo su postojale i pretpostavke, da procesi tranzicije koja je uslijedila krajem osamdesetih godina, budu jednostavniji.
„Kada idete od sjevera, od Triglava ka Vardaru, onda se vidi kako su se ti procesi odvijali. U Sloveniji je ta tranzicija realizovana puno jednostavnije za razliku od drugih teritorija. Naime, relativna razvijenost gradjanskog društva je omogućila pretpostavke da se organizuju prvi, slobodni, višestranački izbori. Društva u kojima su bile razvijenije te civilne udruge, ta društva, alternativni pokreti, su na neki način tu tranziciju podnijela na kud i kamo bezbolniji način. Zato što su u njima demokratski standardi bili puno bolji, kvalitetniji“.
U kontekstu predavanja o demokratskom, civilnom društvu, prof.dr.sci. Zlatko Kramarić je naglasio, da je za pravilno sagledavanje dogadjaja koji odredjuju razvoj društava od velike važnosti, da se na jedan racionalan, liberalan, neutralan, objektivan način progovori o onom što nam se dogadjalo u prošlosti, a i da se pokuša shvatiti to što nam se dogodilo. Da se traže uzroci, a ne da se vodi borba sa posljedicama.
„Vratimo se na ono što je naš dragi domaćin rekao, da se on još uvijek sjeća 1936.godine. Naime, godinu dana kasnije jedan čuveni, njemački filozof je održao predavanje o Evropi i krizi u njoj. Njemu je bilo jasno da je Hitler bio na vlasti, da se u Rusiji dogadjaju promjene, radjaju dvije ideologije koje prijete da će dovesti do kulture zaborava. I ovaj naš život, na prostoru bivše Jugoslavije, se može uvrstiti u viziju njemačkog filozofa. A, ona glasi, da će se život na ovim prostorima odvijati izmedju Berlina i Moskve. Tako je i bilo. Obje ideologije su bile u funkciji zaboravljanja one naše kulture pamćenja, naše pozicije, povijesti. Svako je imao želju da implementira i promijeni tu našu povijest. Da favorizuje neke elemente, da postanu bitniji, važniji. A, druge da potisne, zaboravi. Otuda danas i pojava jugonostalgije kao sjećanja na neki period koji se očito više ne može ponoviti. I zato što stanje društva u našim državama nije sjajno mnogima se učini, da je prije bilo mnogo bolje. Bez obzira što zaboravljaju jedan temeljni postulat, da je karakter današnjih društvenih odnosa dirigovan karakterom bivših režima. E, sada se vraćamo na onu priču o tranziciji koju su neke teritorije ex Jugoslavije prošle bezbolnije. Jugonostalgičari zaboravljaju ono što se dogadjalo u periodu 1945.godine do 1990.godine, a što je tok te tranzicije i odredilo. Jer, su se na nekim prostorima neke stvari odradile ranije, a na drugima kasnije ili bile potisnute. Naime, trebalo je biti jasno , da poslije izbora u Hrvatskoj i Sloveniji više ne postoji Jugoslavija. Da, naprosto, više nije bilo tog integrativnog elementa koji bi tu dezintegraciju mogao na bilo koji način da spriječi. I još nešto, činjenica je i da ne znači, ako su održani prvi, višestranački izbori, da će demokracija biti jedina igra u gradu. To se, na žalost, nije dogodilo. Isko su se države, formirane dezintegracijom, kasnije smatrale boljima“.
Da je proces demokratizacije društva, stvaranja civilnog društva sa svim njegovim pratećim postulatima dugotrajan, govori i sam konzul koji kaže, da se u novoformiranim republikama situacija u oblastima, koje su „ogledalo“ onog što se zove demokratija i civilno društvo, nije umnogome promijenila u odnosu na vrijeme iz perioda postojanja bivše Jugoslavije, odnosno jednopartijskog sistema.
„Bio sam veleposlanik , ambasador na Kosovu, Makedoniji i svugdje osjećate isti problem. A, on glasi, da nemaju svi jednako pravo- primjera radi, u oblasti medija. Kao što su se u ono vrijeme Titov govor, putovanja, aktivnosti pratili pola sata u centralnim emisijama, tako danas svi lideri na ovim prostorima takodje dobijaju veliku minutažu. Ta činjenica pokazuje, da se ti procesi demokratizacije društva odvijaju na jednoj simboličnoj razini i da postoji još čitav niz radnji koje je neophodno preduzeti. Ove moje dvije knjige su pokušaj teorijskog odgovora na ono sve što se dogodilo. Ne da se nešto brani, ne da budeš apologeta ni prošlog ni ovog današnjeg vremena već pokušaj, da se na jedan krajnje racionalan način sagledaju dogadjaji kao preduslov stvaranja, jačanja civilnog društva“.

IMG 3940Kramarić se osvrnuo i na Dejtonski sporazum i njegovu ulogu u održavanju mira i stabilnosti u regionu.
„Dejtonski sporazum, koga nazivaju i „ludjačka košulja za Bosnu i Hercegovinu“ je donio neku stabilnost na način koji su to osmislile imperijalističko – socijalističke strukture. Šta to znači !? To znači, da se u nekim momentima ponavlja cijela ona procedura koju smo upoznali u periodu od 1945. godine do 1990.godine, za koju ne mislim da ovi tvorci Dejtonskog sporazuma misle da je uspješna. Ali, oni su svjesni da je u ovom trenutku jedino prijemčiva. Ovaj sporazum je suspendirao svaki oblik demokratizacije i malo se o tome razmišlja. I dok se ne preokrene, da u prvi plan budu procesi demokratizacije,“demos“, a ne stabilnost postojaće odredjeni problemi. Jer, bojim se da će se takva situacija opet nužno završiti nekom novom dezintegracijom. Da ne bih upotrijebio jače riječi. Jer, kada bi neko samo snažnije, jače počeo govoriti protiv ovog sporazuma, taj bi bio izoliran ili čak sankcioniran, isključen iz političkog života. Zato je Dejtonski sporazum, zbog svega rečenog, suspenzija civilnog, gradjanskog društva. On ne omogućava nijedan iskorak“.
Na kraju izlaganja je podsjetio, da njegovo političko djelovanje u Hrvatskoj ima uporište u Štrosmajerovim i Krležinim idejama sa jedne strane i idejama Starčevića .
„I ovi moji tekstovi, pisanje su pokušaji neprestanog definiranja, šta je to što se zove hrvatski identitet. A, ako ćemo biti do kraja iskreni, jugoslovenstvo je proizvod hrvatskog političkog uma u jednom odredjenom momentu. Što pokazuje, da sve pojmove koji se pojavljuju u politici morate ispočetka redefinirati , definirati i kasnije rekonstruirati. Tako da ja imam taj jedan nemir, da se nikada ne želim distancirati od ove jedne koncepcije koju zastupa Štrosmajer. Ali, isto tako mi je u nekim elementima prihvatljivija Starčevićeva koncepcija. S tim da to nije koncepcija 20-og vijeka već devetnaestog“ glasio je kraj predavanja Generalnog konzula Hrvatske Zlatka Kramarića.
On se zahvalio domaćinima koji su ga ugostili i omogućili da, kako kaže, nakon relativno kratkog boravka u Banja Luci, dobije priliku da govori pred relevantnim naučnim radnicima, akademicima grada i Republike Srpske, diplomatama.

pogledano 10994 puta Zadnji put promjenjen ponedeljak, 26 decembar 2016 10:30